Studenti FPZG-a odsad mogu potražiti psihoterapijsku podršku na vlastitom fakultetu
dr. sc. Ana Gavran Miloš otkriva kako izgleda savjetovanje uz pomoć psihodramskih tehnika i s kakvim se teškoćama studenti najčešće suočavaju
Dvorana 503 Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu od nove je akademske godine postala nešto više od obične dvorane za predavanje. Na petom se katu od sada svakoga ponedjeljka nalazi mjesto na kojem studenti mogu zastati, razgovarati o svojim problemima i potražiti stručnu podršku u suočavanju s izazovima studentskog života.
Kako bi studentima pružio dodatnu podršku tijekom studiranja, FPZG pokrenuo je pilot-projekt Savjetovališta za studente. Time se pridružio listi zagrebačkih fakulteta koji svojim studentima i studenticama nude besplatno savjetovanje i psihološku pomoć.
O tome kako je Savjetovalište zamišljeno, kome je namijenjeno i što studenti mogu očekivati ako ponedjeljkom pređu prag dvorane 503, razgovarali smo s polaznicom edukacije iz psihodrame u Centru za psihodramu u Zagrebu dr. sc. Anom Gavran Miloš, koja će studente dočekivati upravo iza tih vrata. Kako pojašnjava, riječ je o nešto drugačijem obliku savjetovanja od onoga što se najčešće podrazumijeva kao psihoterapija.
Bez kauča i psihoanalitičara, samo koristan razgovor
Bilo da je riječ o teškoćama s prilagodbom na fakultetu, strahu od upoznavanja novih ljudi, stresu zbog nadolazećih rokova i ispita ili jednostavnoj potrebi za razgovorom, Savjetovalište je zamišljeno kao prostor gdje studenti mogu potražiti i dobiti podršku. Pritom nije namijenjeno isključivo brucošima niti samo onima koji se teško snalaze u novoj sredini.
"Riječ je o vrlo raznolikim životnim teškoćama. Važno mi je naglasiti da su to situacije s kojima se svatko od nas može suočiti, ali ponekad u određenim razdobljima života nemamo najbolje mehanizme za njihovo prevladavanje. U tom smislu, podrška koju pružamo u Savjetovalištu usmjerena je na konkretne teškoće s kojima se osoba trenutačno suočava”, objašnjava Gavran Miloš koja se svakog ponedjeljka od 9 do 12 sati nalazi u dvorani 503 i spremno čeka dolazak studenata.
U tri sata, studenti na individualno savjetovanje mogu doći u rasponu od tri termina, a svaki razgovor traje otprilike 45 do 50 minuta po studentu. No, ono što se odvija iza zatvorenih vrata ne odgovara nužno predodžbi koju mnogi imaju o razgovoru s psihologom.
Zamjenom uloga do drugačijeg pogleda na probleme
Na FPZG-u savjetovanja, naime, ne vodi psiholog i njihov pristup ne podrazumijeva stereotipnu sliku osobe koja leži na kauču i govori o svojim problemima, dok stručnjak zapisuje dijagnoze. Umjesto toga, naglasak je na razgovoru licem u lice.
"Naš je pristup prilično drukčiji. Sjedimo zajedno, jedno nasuprot drugome, kako bismo neposrednim kontaktom i razgovorom stvorili odnos povjerenja. Tako istražujemo probleme i zajedno radimo na njihovu rješavanju”, kaže Gavran Miloš koja je edukantica treće godine psihodrame, na kojoj i temelji svoje savjetničke susrete.
Psihodrama je psihoterapijski pravac u kojem se korištenjem akcijskih dramskih metoda istražuje unutarnji svijet pojedinca s ciljem buđenja spontanosti i kreativnosti. Kako je to opisao njezin utemeljitelj i pionir grupne psihoterapije Jacob Levy Moreno, dvoje ljudi psihodramom zamjenjuju svoje oči.
"Jedna od glavnih tehnika u psihodrami jest zamjena uloga. Primjerice, ako netko ima problem sa stresom, možemo pokušati istražiti taj stres tako da mu damo glas. Osoba može pokušati ući u ulogu vlastitog stresa, čuti što joj on govori i koje poruke nosi te na taj način ući u dijalog sa stresom i istražiti kako bi taj odnos možda mogla promijeniti ili pronaći druge načine nošenja s njim”, ističe naša sugovornica.
Polaznica edukacije iz psihodrame, Gavran Miloš vodi individualna savjetovanja u dvorani 503 svakoga ponedjeljka
Problem ne treba promatrati isključivo racionalno
Savjetovanje stoga ne podrazumijeva da će Gavran Miloš kao savjetovateljica osobi nuditi gotova rješenja. Njezina je uloga prije svega postavljati pitanja kojima će osobi omogućiti određene uvide kako bi sama došla do rješenja ili drugačijeg načina sagledavanja situacije. Riječ je o neposrednom, iskustvenom istraživanju koje, osim verbalnog dijela, potiče osobu da se odmakne od uobičajenog načina razmišljanja.
"Često se, kada razgovaramo o problemima, zadržavamo u racionalnom dijelu, odnosno u onome što se naziva intelektualizacijom. Kao da nam je glava odvojena od ostatka tijela, emocija i ponašanja. Psihodramskim tehnikama pokušavamo integrirati te dijelove kako bi osoba dobila uvid u ono što možda ostaje skriveno kada se problem promatra isključivo kroz razgovor i racionalizaciju”, smatra Gavran Miloš.
Takve se tehnike ne koriste svakoga puta niti sa svakim studentom koji posjeti savjetovalište. U razgovoru se najprije procjenjuje je li osoba spremna za takav pristup i želi li sudjelovati u takvom obliku rada.
Liste čekanja za studentska savjetovališta su duge
Istraživanja pokazuju da je posljednjih godina povećan udio hrvatskih studenata s određenim psihološkim problemima i poteškoćama koji im otežavaju uspješnost studiranja, kao i narušuju kvalitetu života. Također je, shodno tome, porasla potreba studenata za savjetovanjem. Dr. sc. Ana Gavran Miloš slaže se da su liste čekanja za studentska savjetovališta preduge.
"Problem je i što se ljudi često javljaju tek kada je situacija već ozbiljnija, odnosno kada teškoće počnu ometati svakodnevno funkcioniranje. Tada je podrška potrebna, ali na nju moraju čekati. Dugo čekanje na stručnu podršku velik je problem. Upravo zato važno je organizirati preventivne oblike pomoći i na razini fakulteta“, smatra.
Jednostavnije je obratiti se savjetovalištu na vlastitoj instituciji jer je fakultet poznato okruženje gdje studenti svakodnevno borave i fizički je dostupnije. Međutim, učiniti prvi korak te potražiti pomoć i dalje za neke predstavlja problem veći od onog s kojim se nose.
"Taj pritisak da sve moramo sami riješiti svakako je prisutan. Kao student, odjednom se očekuje da se sami snalazimo u svemu i da znamo kako se nositi sa svim situacijama. U tom kontekstu, traženje pomoći može se doživjeti kao znak slabosti, a osoba može pomisliti da nije uspjela to napraviti, da nije dovoljno dobra i da je neuspješna“, ističe Gavran Miloš te dodaje da bi stoga mlade trebalo učiti drugačijem odnosu prema stresnim situacijama.
Važno im je osvijestiti da su pogreške normalan dio procesa odrastanja i da ne mogu automatski stvarati nešto savršeno i idealno. Griješiti je potpuno normalno i sastavni je dio razvoja, naglašava naša sugovornica.
Osim individualnih, tu su i grupne radionice
Savjetovalište na FPZG-u otvoreno je tek nepuna dva tjedna, no već je, kaže njegova voditeljica, imalo prve posjete. Uz individualno savjetovanje, u planu je održavanje posebnih tematskih radionica za studente.
"Bavit ćemo se uobičajenim temama i situacijama s kojima se studenti susreću. Primjerice, kako se upoznajemo s drugim ljudima, kako se nosimo sa stresom, kako postavljamo granice i kako kažemo ne kada nam nešto ne odgovara. Bavit ćemo se i situacijama u kojima nam nešto postane preteško“, objašnjava Gavran Miloš.
Radionice će, uz nju, voditi i njezina kolegica sa psihodrame i odgajateljica Mateja Suša, a održavat će se u studenom, prosincu i siječnju. Kada govori o vrijednostima za koje bi voljela da studenti ponesu sa sobom nakon radionica i razgovora u Savjetovalištu, Gavran Miloš najviše ističe spoznaju da su dobili podršku zbog koje su joj se i obratili.
"Nadam se da će steći neke važne uvide, naučiti novu vještinu ili pronaći drukčiji način promatranja određenog problema i novu perspektivu te da će im to donijeti i određeno olakšanje. Naravno, najvažniji je upravo osjećaj podrške“, kaže.
Iako je Savjetovalište još u pilot-fazi, njegova je namjera jasna: studentima približiti stručnu podršku i pokazati im da za razgovor ne moraju čekati da problemi postanu preveliki. Za one kojima je prvi korak najteži, možda je upravo činjenica da takvo mjesto postoji dovoljan razlog da pokucaju na vrata jer, kako poručuje Gavran Miloš, ne moramo baš sve moći i znati sami.
