Daniel: 'Ako nisam dio rješenja, onda sam dio problema'

Daniel Martinović aktivist je i dugogodišnji volonter koji već gotovo petnaest godina radi na stvaranju sigurnijeg i uključivijeg društva. Iza njegove odlučne i energične osobnosti stoji snažan osjećaj odgovornosti prema zajednici i ljudima oko sebe.

"Vrlo sam tvrdoglav i, nadam se, brižan", kaže Daniel uz osmijeh. Upravo ga je ta kombinacija dovela do aktivizma i rada s ljudima kojima je potrebna podrška.

Motivaciju pronalazi u želji da buduće generacije odrastaju u društvu koje će biti otvorenije, sigurnije i pravednije nego što je ono u kojem je on odrastao.

"Jedna od mojih motivacija danas jest pokušaj da ovo društvo učinim boljim. Tako da, kada ovo dijete odraste, ima bolje prilike i osjeća se barem malo sigurnije nego što sam se ja osjećao kao dijete", objašnjava.

S volontiranjem je počeo iz nezadovoljstva društvenom situacijom i osjećaja da mora nešto poduzeti. U početku je radio s tražiteljima azila i migrantima, podučavajući ih hrvatskom jeziku, a s vremenom je aktivizam postao važan dio njegova života.

Život posvećen drugima

Daniel je rođen i odrastao u Istri, no zbog studija i interesa za računarstvo preselio se u Zagreb, gdje danas živi već više od trideset godina. Ipak, i dalje je snažno vezan uz svoj rodni kraj.

"Još uvijek imam registracijske oznake svog kraja jer ne želim imati zagrebačke tablice", kaže kroz smijeh.

Kao i mnogi studenti koji dolaze u Zagreb zbog obrazovanja, ondje je ostao zbog većih poslovnih mogućnosti i života koji je imao priliku, s vremenom, izgraditi u gradu. Iako je po struci vezan uz računarstvo, njegov svakodnevni život danas je obilježen aktivizmom i radom u organizaciji Dugina obitelj.

"Uglavnom radimo s LGBT roditeljima i osobama koje žele postati roditelji. Organiziramo obiteljska druženja, ali pružamo i besplatnu psihološku pomoć te pravnu podršku", kaže Daniel.

Ističe kako je cilj njihovog rada stvaranje osjećaja pripadnosti i sigurnosti unutar LGBT zajednice, ali i povećanje njezine vidljivosti u društvu.

I sam roditelj

Govoreći o položaju LGBT osoba u Hrvatskoj, Daniel smatra da formalna prava često ne znače i stvarnu jednakost.

"LGBT osobe ovdje, u Hrvatskoj, imaju većinu prava na papiru. U praksi je situacija vrlo drugačija", priznaje.

Dio društva i dalje aktivno pruža otpor LGBT zajednici, zbog čega se mnogi ljudi još uvijek ne osjećaju potpuno sigurno i prihvaćeno. Upravo ga to dodatno motivira na djelovanje i stvaranje prostora u kojem će se ljudi osjećati podržano. Daniel je i sam queer roditelj. Sa lezbijskim parom sudjeluje u odgoju jedanaestogodišnjeg sina, a njihov odnos temelji se na iskrenosti i otvorenosti prema djetetu od samog početka.

"Ideja je bila nikada ne lagati djetetu niti mu stvarati bilo kakvu odbojnost, nego mu od početka govoriti istinu", objašnjava.

Iskustva iz mladosti također snažno oblikuju njegov današnji rad. Prisjeća se da je kao mlađa osoba imao malo samopouzdanja i često previše mario za mišljenje drugih.

"Volio bih svom mlađem sebi reći da više vjeruje u sebe, da si dopusti biti više od onog što jest i da manje mari za mišljenje drugih", kaže Daniel. Danas želi pomoći mladim LGBT osobama da odrastaju sigurnije i slobodnije nego što je to bio njegov slučaj.

Aktivizam kao ljubav

Za Daniela je aktivizam prije svega izraz brige za druge. Ljubav opisuje kao sposobnost prihvaćanja i podrške bez očekivanja nečega zauzvrat.

"Ljubav za mene znači brinuti o nekome bez očekivanja ičega zauzvrat. Jednostavno cijeniš osobu takvu kakva jest i sretan si kada je ta osoba sretna", smatra.

Također, vjeruje da svatko tko osjeća strast prema nekoj promjeni može biti osoba koja će tu promjenu i pokrenuti.

"Ako osjećaš strast prema nečemu, onda si upravo ti osoba koja može donijeti promjenu", ističe Daniel i zaključuje da aktivizam nije samo posao ili hobi, nego nešto što čovjek nosi u sebi.

Tekst je prevela i uredila Maja Kožić

Članak je nastao u sklopu ERASMUS BIP Invisible Cities održanom od 4. do 9. svibnja u Zagrebu pod vodstvom Nensi Blažević, a originalno je objavljen na portalu www.invisible-cities.eu.

Projekt Invisible Cities pokrenut je 2016. godine, a od 2019. godine dobio je međunarodnu dimenziju. Internacionalni tim studenata svake godine zajedno radi na novim portretima i pričama. Izdanja Invisible Cities programa održana su u Solunu 2022., Antwerpenu 2023., Cluj-Napoci 2024., Helsinkiju 2025. te u Zagreb 2026. godine.