Razlikuješ se samo ako te drugi takvim vide. Svi imamo predrasude i skloni smo ljude smještati u ladice: stranac, osoba s invaliditetom, starija osoba, psihopat, ubojica, rasist, autistična osoba. Invisible Cities donosi priče stanovnika velikih gradova. Ljudi koji su na neki način gurnuti na marginu, često zbog načina na koji ih drugi promatraju i etiketiraju. U ovom serijalu tekstova možete pronaći osobne priče ljudi koji se ne čuju jer su na neki način drugačiji, priče o tome kako vide i osjećaju grad i društvo u kojem žive. U nastavku čitate priču o Mary Jay Javier.
***
Mary Jay Javier (36) prije otprilike sedam godina emigrirala je u Hrvatsku s Filipina. Njezina teta pitala ju je bi li željela postati kućna pomoćnica u Hrvatskoj na što je Mary pristala. Željela je iskusiti nešto novo u svom životu.
Postaje emotivno dirnuta kada je pitam o njenom putovanju u Europu i uzima maramicu.
Mary se čini otvorenom u pokazivanju svojih osjećaja.
"Filipinci su vrlo emotivni", kaže i nastavlja pričati kako ju je život u inozemstvu promijenio.
"Jako sam ponosna što me to oblikuje u osobu kakva sam danas".
Filipinka se osjeća osnaženo živeći samostalno u novoj državi bez obitelji oko sebe. Njezina velika obitelj na Filipinima donosi joj puno sreće. Ljubav prema obitelji ostaje, unatoč udaljenosti. "Štoviše, još je veća sada kada sam daleko od njih".
Mary se nedavno zaručila. Prije veze, par je bio prijatelj dugi niz godina. Počeli su izlaziti prošle godine. Novopečena zaručnica opisuje svog partnera kao pouzdanog i izvor svoje sreće.
"Ali ne dopuštam da se moja sreća vrti oko njega", dodaje.
U redu je tražiti pomoć
Mary sam upoznala u prostorijama ROSA-e (Centar za žene žrtve rata), organizacije koja podržava žene žrtve rata i drugih patrijarhalnih oblika nasilja. Ondje je Mary pronašla podršku nakon trećeg slučaja seksualnog uznemiravanja. Okrivljavajući sebe i pitajući se o razlozima zašto se to dogodilo, odlučila je potražiti podršku stručnjaka jer je trebala razgovarati s nekim stvarnim. Nije bilo dovoljno samo tražiti informacije na internetu. Nakon što je kontaktirala ROSA-u, organizacija joj je osigurala odvjetnika i psihologa. Razgovor s psihologom bio je važan za razumijevanje iskustava.
Danas živi normalnim životom, ali nagađa da možda ne bi bilo tako da nije tražila pomoć.
Biti inspiracija drugim ženama
Ako njezina priča može biti inspiracija, njezina borba, samoodređenje i proces traume nešto su značili. I na ovaj način uspijeva preživjeti. Drugi su možda prošli kroz slična iskustva i kada čuju njezinu priču, mogu o njoj učiti i poistovjetiti se s njom. Čini se da je to danas njezin glavni cilj. Iako se prvi napad dogodio prije pet godina, suđenja za prvi i treći slučaj neće biti definirana do kasnije ovog svibnja.
"Još se borim za to, više ne samo za sebe. To je za žene koje to proživljavaju i one će to samo skrivati jer misle da im nitko ne može pomoći".
Mary želi pokazati svojim počiniteljima da nije u redu iskorištavati žene, ne zato što su strankinje. Usprkos tomu što je netko stranac, ne zna jezik i daleko je od svoje obitelji i države, može se i dalje braniti.
"Borim se za sebe, unatoč mnogim preprekama".
Tekst je prevela i uredila Korina Čupković.
***
Članak je nastao u sklopu ERASMUS BIP Invisible Cities održanom od 4. do 9. svibnja u Zagrebu pod vodstvom Nensi Blažević, a originalno je objavljen na portalu www.invisible-cities.eu.
Projekt Invisible Cities pokrenut je 2016. godine, a od 2019. godine dobio je međunarodnu dimenziju. Internacionalni tim studenata svake godine zajedno radi na novim portretima i pričama. Izdanja Invisible Cities programa održana su u Solunu 2022., Antwerpenu 2023., Cluj-Napoci 2024., Helsinkiju 2025. te u Zagreb 2026. godine.
