Jadranka Matković: 'Nikad se ne osjećam usamljeno jer se najbolje osjećam sama sa sobom'

Jadranka Matković (75) cijeli je život provela u središtu pozornosti kao glumica. Karijera i životna iskustva oblikovali su je u snažnu ženu kakva je danas. No iza njezine čvrste vanjštine kriju se brojni izazovi koji su ostavili dubok trag.

Djetinjstvo je provela na planini iznad Sarajeva u Bosni i Hercegovini. Prisjeća se školskih dana i knjiga koje je tada čitala. Sjećanja su joj i dalje živa, ali raspršena i maglovita, tek kratki prizori koji povremeno izrone.

„Sjećam se krajolika, drvenih kuća i zelenila. I medvjeda koji je prelazio čistinu, to mi je ostalo posebno urezano u pamćenje.“

Govoreći o svom životu i karijeri, kaže kako odluke nije donosila dugoročnim planiranjem, nego instinktivno.

„Mlada glava ne razmišlja previše. Nisam se udala. Kad se ljudi vežu uz nekoga, taj odnos ih određuje.“

Borba s nesigurnošću

Profesionalni život gradila je u umjetnosti, ali bez stalnog zaposlenja. Više joj je odgovarala sloboda freelance rada nego sigurnost ugovora. Poslovi su dolazili projektno, a između njih su ostajali razdoblja neizvjesnosti i financijske nesigurnosti.

„Kad pogledam unatrag, kažem sama sebi da sam se kažnjavala kao freelancerica.“

Iako je pritisak egzistencije stalno prisutan, s njim se nosi na sebi svojstven način.

„Onda si kažem: ma dovraga, ionako ćeš jednom umrijeti, pa što bude.“

Život u domu za starije

Njezin stanodavac odlučio je prodati stan pa je morala iseliti. Budući da ga sama nije mogla otkupiti, ostala je bez doma.

„Ostala sam bez stana. Imala sam gradski stan koji je bio nacionaliziran, ali nisam imala novca za njega.“

Odlazak iz doma u kojem je dugo živjela bio joj je izrazito težak. Uz stan izgubila je i brojne osobne uspomene. Ne voli se prisjećati tog razdoblja, a sama sebi govorila je da je taj stan izgorio.

„Mnogo mojih uspomena je bačeno. Sve sam više slabjela i završila sam u bolnici.“

Tada joj je liječnik rekao:

„Nema više podstanarstva, idete u dom za starije.“

Nikad sama

Unatoč svim izazovima, Jadranka je i dalje snažna i životna. U početku joj je trebalo vremena da se privikne na život u domu.

„Isprva me šokirala masa starijih ljudi.“

No s vremenom se ondje počela osjećati ugodno zahvaljujući svojoj društvenoj prirodi.

„Nikad se ne osjećam usamljeno jer se najbolje osjećam sama sa sobom. Ali u domu nikad nisi sam. Od konobarice do spremačice, svi su srdačni.“