VOLONTERI U BANOVINI 'Ljudi rade prekrasan posao kad ne djeluju po zapovijedi, već po savjesti'

ne može i u naslovu i podnaslovu bit citat i onda još počinjete citatom + pregledajte članak ima nekih osnovnih grešaka

"Za Petrinju i okolicu smo prvi puta krenuli 31. prosinca. Upali smo u gužvu, dolazili su ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali i stranci", opisuje atmosferu Martina Mađer, volonterka sa zagrebačkom adresom, prisjetivši se situacije nakon razornog potresa na Banovini.

Snažna motivacija

Građani Hrvatske pokazali su veliko srce, a danima nakon potresa pristizala je materijalna i novčana pomoć u Petrinju, Sisak i okolna mjesta. Ipak, početkom siječnja Hrvatski Crveni križ (HCK) nerijetko je pozivao na odgađanje volontiranja i koordinirano odlaženje na pogođena područja.
"Sve građane koji su voljni volontirati i tako pomoći stradalima, podsjećamo da je važno da se zbog vlastite sigurnosti i organiziranog djelovanja na terenu prijave u bazu volontera", stoji na internerskoj stranici HCK-a, uz napomenu da je na Banovini dugoročno potrebna pomoć.
Mađer svjedoči da je u Petrinji početkom siječnja bilo mnoštvo ljudi.
"Ljudi su na cesti radili i čistili. Volonteri su pristizali sa svih strana, a vladalo je veliko zajedništvo i ljubav", kaže Mađer, ali i ističe da se situacija od tada promijenila.
"Tjedan dana nakon potresa – tišina. Duplo manje ljudi, 'žicanje' sa svih strana. Potpuno drugačija priča", opisuje.
Razloge za velik angažman građana u kriznim trenucima objašnjava psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.
"Svaki volonter koji je došao nekoordinirano, to je učinio zbog intrinzične motivacije vodeći se svojom glavom i srcem, nešto ga je iznutra potaknulo", kaže Uvodić Vranić i dodaje da nije moguće uvijek volontirati po zapovijedi.

'Ako smo pametni, nećemo se izlagati'

​Ističe i benefite za volontere.
"Smatram da ljudi rade prekrasan posao kad ne djeluju po zapovijedi, već po savjesti. Doći i pomoći ne znači biti samo sućutan, već boriti se za vlastiti život, a volonteri su strah i muku te krizne situacije pretvorili u darivanje", smatra Uvodić Vranić, i poručuje da volontiranjem ne pomažemo samo drugima, već i sebi.
"Naravno, spontani dolazak mnogo ljudi izgleda nekoordinirano, ali dragocjen je, jer pogođeni nisu bili sami", zaključuje.
Uvodić Vranić komentira i televizijsko prikazivanje glazbenog spota s prikazima razrušene Banovine, a čija je svrha ljude potaknuti na pomaganje i donaciju. Kako piše Jutarnji list, spot je na HRT-u u dvanaest dana prikazan 172 puta, što je u prosjeku petnaest puta po danu, a spotu su prepuštene 593 minute programa javne televizije. (https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/gledatelji-o-novom-spotu-za-poznatu-pjesmu-doris-dragovic-zasto-15-puta-dnevno-gledamo-patnju-15042293)
"Ja sam protiv toga i obično savjetujem ljude da ne gledaju sve vijesti i spotove koji se prikazuju, a kad osjećaju opterećenje dobro je isključiti televiziju i zaštititi se", smatra, uz napomenu da je spot nekim gledateljima bio koristan.
"Višak informacija je stresan, ali ako smo pametni, nećemo sjediti čitav dan pred televizijom i manje ćemo se izlagati", zaključuje Uvodić Vranić.