Predstava koja daje glas mladima: 'Cijelo vrijeme sam u tom nekom loopu kao hrčak i ne mogu izaći iz toga'
Nakon premijere '(Ne)dovoljnog', glumci su zajedno s budućim novinarkama, dramskim pedagoginjama i psihologinjama raspravili o povećanju vidljivosti mladih
U sklopu predstave o pritiscima mladih, jučer je na Sceni F22 održan panel. Razgovor su povele studentice novinarstva te psihologinje i dramske pedagoginje ne bi li zašli dublje u teme koje su glumci uprizorili. Predstava (Ne)dovoljan njihov je završni ispit na diplomskom studiju Akademije dramskih umjetnosti, a neki su se po prvi puta okušali u autorskom pisanju. Glumica Tamara Kovačević rekla je da je na početku imala kolebanja s time.
"Profesori su prepoznali da imamo to u sebi, ali mene je uhvatila panika. Nisam se osjećala dovoljno sposobno, jer u životu nisam ništa napisala i bilo me strah kako to izvesti s još šest ljudi u projektu“, kazala je Kovačević.
Reprezentacija nevidljivih
(Ne)dovoljan se bavi glavnim prijeporima oko kojih se mladima vrti u glavi. Roditeljski pritisci, stres, prve ljubavi, perfekcionizam, usamljenost i isprobavanja s ciljem pronalaska vlastitog "ja“ isprepleteni su kroz šest maturanata. Glumci su se dotaknuli tema koje su njima osobno bile bitne, navela je Kovačević.
Predstava je dobar primjer reprezentacije, zaključili su prisutni. Nataša Horvat s postdiplomskog studija Dramske pedagogije opširnije se bavi mentalnim zdravljem srednjoškolaca i iz iskustva zna da se mladi osjećaju nevidljivima.
"Ovakvo slojevito pokrivanje problema im treba. Mediji im ne daju nikakav prostor“, rekla je Horvat.
Pred kamere se pušta jako malo svjedoka koji bi iz svojeg iskustva mogli reći koliko složena može biti neka briga koja ih muči. Umjesto toga zovu se stručnjaci. Tako se stvara distanca i teško je suosjećati se s ljudskim problemima koji su prikazani preko statističkih podataka.
"Međutim ovdje vidite osobu od krvi i mesa koja stoji ispred vas i govori o problemu“, nadovezao se moderator Goran Pavlić.
Diskurs u medijima uvijek prokazuje
Da je predstava iznenadila, ukazala je Iva Miljković. Studentica novinarstva rekla je da joj je bilo zanimljivo nakon predstave voditi intervju s Kovačević jer je kroz glumu stvorila sasvim drugačiju predodžbu o njoj.
"Djelovali ste jako samouvjereni. Kad gledate scenu nitko nikad ne bi rekao da bi ti preispitivala neke svoje stvari koje si htjela napisati ili nisi htjela napisati“, rekla je Miljković.
Smatra da upravo takvih realnih problema nedostaje u medijima. Primjerice perfekcionizma, koji se niti ne smatra preprekom već se na njega gleda kao prednost. Nema uopće sagledavanja koliko on dodatnih problema može stvoriti.
Problemi mladih uvijek nose neku dozu optužbe, rekao je moderator Pavlić.
"Predstavljaju se podaci, ali uz stav 'sami ste krivi za ovo'“, dodao je Pavlić.
Iskustvo nastavnika je malo dulje. Njegovo ne ističe, kao medijsko, da današnji mladi ne čitaju i ne obraćaju pažnju. Uvijek je isti postotak zainteresiranih, srednje zainteresiranih i onaj mali postotak koji spava, kazao je.
"Postotak se ne mijenja, a diskurs u medijima je uvijek prokazujući“, riječi su Pavlića.
Univerzalno iskustvo djeteta
Miljković je napomenula da za mlade nema empatije, na njihove riječi se odmahuje rukom s olakotnim shvaćanjem da ih sve muče iste mladenačke brige. Nastavila je da predstava nije pokušala ponuditi rješenje tih problema. Ona je samo dala dozu suosjećanja, rekla je.
"Nema nekog ishoda u kojem se nešto tragično desi. Mislim da su umjesto toga ponudili sjajan pogled mlade osobe. Svi se možemo poistovjetiti i reći 'Da i meni se to dešava, i cijelo vrijeme sam u tom nekom loopu kao hrčak i ne mogu izaći iz toga'“, opisala je Miljković.
Na nju se nadovezala postdiplomantica Dramske pedagogije Nika Bokić koju je frustriralo biti dijete i mlada osoba jer ju se često nije uvažavalo. Očekivalo se da se podredim svim osobama u svojemu životu, to je univerzalno iskustvo djeteta, smatra. Njezino istraživanje odvelo ju je do adultizma. Diskriminacije djece i mladih koje se olako shvaća i ne priznaje samo zato što su djeca.
"Sustav je dizajniran po mjeri odraslog čovjeka i isključivo zato djeca doživljavaju nepravdu. Pritom im se ne vjeruje jer često nemaju jezik da objasne stvari koje im se događaju“, kazala je Bokić.
Pritom, dodala je njezina kolegica Horvat, u trenutku formiranja panela i skupnih tijela zove se mlade koji su naučili uočavati što se od njih očekuje.
"Prilikom ljeta 2025. godine bilo je nekoliko događaja na koji su uključene mlade osobe, no stvar je u tome da i kad ih se uključi – mladi određene dobi već jako dobro znaju što odrasli žele od njih čuti“, rekla je Horvat.
Predstava se izvodi u CKT-u
Pritisci vršnjaka također ih mogu oblikovati, ali zapravo 70 posto slike o sebi potječe od obitelji. Taj odnos vrijednosti prema uspjehu se gradi unutar obitelji pa se unutar generacije u manjem postotku može poboljšati ili smanjiti, kazala je Horvat.
"Jako nedostaje prisutnih odraslih osoba koje bi bile potpora adolescentu i predstava je to podebljala“, rekla je.
Glumačkoj ekipi u njihovoj realizaciji pomogla je profesorica Dora Ruždjak Podolski. Izazovi koje je uočila tijekom sedam mjeseci pripreme bili su uglavnom vezani za povjerenje. Tim koji je mentorirala sastoji se od četiri mladića i dvije djevojke. Kako profesorica kaže – oni su sasvim različitih preferencija.
U procesu stvaranja bilo joj je najbitnije da održi logiku karaktera koje su igrali.
"Imala sam neka neslaganja s temama, ali shvatila sam da nemam prava na to i rekla sebi da je to zaista njihovo“, kazala je zašto se obuzdala od miješanja.
Oni su bili glavni i u odlučivanju hoće li se uopće odvažiti na takav projekt. Radi se o diplomskoj predstavi, ali nastala je u suradnji s Centrom za kulturu Trešnjevka. S njihove strane postojao je interes za temom koja se bavi mladima i njihovim mentalnim zdravljem, a studenti su pristali sudjelovati u njihovu repertoaru. Djelomično izvannastavno i igrat će za publiku, kazala je Ruždjak Podolski.
