"Drage navijačice i navijači, dobar dan i dobro došli u Gradski vrt", prva je rečenica koja se na utakmicama Nogometnog kluba Osijek čuje s razglasa. Iza tog mikrofona već se godinama krije Mario Mihić, danas profesionalno klupski glasnogovornik, a ranije dugogodišnji volonter u klubu. No, prije svega – veliki navijač. Mihić je tijekom ove sezone ostvario nešto čime se rijetko koja osoba u svijetu sporta može pohvaliti. Naime, odradio je tisuću službenih utakmica u nizu. U posljednjih 26 godina popularni Miha nije propustio niti jednu utakmicu svojih Bijelo-plavih.

Bilo da je riječ o prvenstvu, kupu ili europskim natjecanjima, Mihić nipošto nije preskakao dvoboje svog kluba. No, odmah će nadodati:

"I prije toga sam rijetko koju utakmicu propustio. Znaju mi ljudi sada reći 'pa kako to, pa ti nisi uz Osijek tek od 1996., ti pratiš još od osamdesetih'. Da, istina je. Do tada sam rijetko koju utakmicu propustio, ali od 1996. godine je baš uzastopno. Volio bih da mi se javi, s bilo kojeg dijela kugle zemaljske, netko tko može reći da 26 godina nije propustio utakmicu voljenog kluba. Volio bih upoznati takvu osobu", kaže Mihić.

Povijesna utakmica na Šubićevcu

U veljači te 1996. godine krenuo je fantastičan niz koji i dalje traje. Mihić je tada kao 27-godišnji radijski reporter sa Šubićevca pratio ogled Šibenika i Osijeka. Povijesna utakmica za Mihića, ispostavit će se kasnije, ali povijesna utakmica i za Gradski radio Osijek jer im je to bio prvi prijenos uživo.

"To je bio poseban događaj. Zakupljena je telefonska linija, imali smo slušalice na ušima, ma sve ono što je trebalo za jedan ozbiljni radijski prijenos. Ja sam bio 90 minuta na liniji i prenosio utakmicu. Tada je to bila revolucija za sve ljubitelje nogometa u Osijeku jer televizijski prijenosi nisu bili česti. Ja sam to radio na svoj način, nisam skrivao svoju navijačku pripadnost. Naposljetku, ja sam i svoj novinarski imidž izgradio na navijačkoj pripadnosti NK Osijeku. Naravno da se čula euforija u mom glasu kada bi zabili gol ili nervoza kad bi bilo obrnuto", prisjeća se glasnogovornik Osijeka.

Danas, 26 godina kasnije, u nešto je drugačijoj ulozi. No, priznaje da te 1996. godine na hladnom Šubićevcu nije mogao ni zamisliti ovakav rasplet situacije. Bio je svjestan da će na Gradskom radiju imati dobre uvjete za adekvatno praćenje slavonskog prvoligaša, da će moći odlaziti na utakmice i profesionalno se razvijati. No, ovakav rasplet situacije, da će postati dijelom svog voljenog kluba, nije mogao ni naslutiti.

"Nisam se ni zamišljao u tom smjeru. Mogao sam zamisliti da ću dugi niz godina gledati NK Osijek. Nisam mogao pretpostaviti koliko, ali sam znao s obzirom na svoj fanatizam i potporu vlasnika radija. No, nisam razmišljao da ću jednog dana biti dio kluba. Iznenadilo me kada je davnih dana stigla ta ponuda da budem glasnogovornik", iskreno će Mihić pokušavajući prebrojati godine.

Od Nogometnog kluba Osijek tada je pozvan da pomogne u medijskom segmentu. Putovao je s momčadi i pisao vijesti za službenu klupsku stranicu, no u statusu volontera. Dugi niz godina jer je tek 2016. godine profesionalno imenovan glasnogovornikom kluba.

"Sada je to profesionalno, na ugovor o radu. Bio sam i volonterski, bez kune, ali nikad nisam gledao na to. Baš zato što nisam, sada kada mi je sasvim korektno i s ove financijske strane, sada znam cijeniti i ono prije", kaže Mihić.

Prvo navijač, a tek onda novinar

Upravo dok je, još u studenom, privodio kraju medijsku konferenciju Osijeka, njegovi su ga suradnici iznenadili i uručili mu dres sa simboličnim brojem 1000. Odraditi tisuću uzastopnih utakmica, ne propustiti ni jednu – kako? Što li je sve samo ispaštalo tih godina...

"Pa oženio sam se dan ranije jer je Osijek igrao u subotu. To je već prva ludost koja je bila vezana uz NK Osijek. Ispaštalo je štošta, ženi se netko tvoj, a ti ne možeš doći jer si u Splitu, Puli ili na nekom drugom gostovanju. I nije tu bilo ljutnje, Osijek je bio broj jedan. Pitaju me kako nisam bio bolestan nekad. Možda sam imao temperaturu, možda mi nije bilo dobro, ali nije me udario tramvaj, nije me smjestio u bolnicu", s posebnim žarom Osijekov glasnogovornik pokušava objasniti ljubav prema klubu.

Tu veliku ljubav prema klubu usadio mu je otac. Iz obitelji gdje su svi bili navijači Dinama, njegov je otac doselio u Osijek i prepoznao slavonski lokalpatriotizam.

"Ne znam ni za što drugo, u navijačkom smislu, osim za NK Osijek. Osijek je 1977. godine, nakon 21 godinu, ponovno ulazio u prvu ligu. Moj je otac tu vidio priliku da mene, tada osmogodišnjeg dječaka, formira u smislu 'ovdje mi živimo, ovdje je tvoj grad i klub'. Tu me počeo voditi na stadion. I, tu je bilo jasno da će moj prvi odlazak na stadion značiti da ja s tog stadiona više ne idem", prisjeća se Mihić samih početaka.

Čovjek koji je desetak godina proveo na istočnoj tribini Gradskog vrta, sada je s druge strane. Nekoć okružen emotivnim navijačima i svojim prijateljima iz Kohorte, a danas u novinarskoj loži, okružen profesionalnim novinarima. Kako zatomiti svoje navijačke strasti i gledati slavlje sa suprotne strane stadiona - teško, kaže.

"Bilo mi je to jako teško na početku. Bude mi i dalje jako teško u velikim pobjedama. I sada evo, dok samo govorim o tome, osjećam trnce. To je jedan milje kojem pripadam tako da često poželim prebaciti se na istočnu tribinu. Čak su mi i prijatelji znali reći 'ma dođi na istok, odavde budi spiker'. Svakakvih ideja je bilo. Navijač sam prije svega, a tek onda novinar, to je bitno za naglasiti", kaže Mihić.

'Što Osijek znači Mihi, to i Miha znači Osijeku'

Upravo ta istočna tribina nedavno ga je iznenadila. Igrali su Osijek i Lokomotiva, a Kohorta je u jednom trenutku počela skandirati njegovo ime. Rijetko koji igrač to doživi u klubu, a kamoli glasnogovornik. Što Osijek znači Mihi, to i Miha znači Osijeku, moglo bi se tako zaključiti.

"To je bilo nešto najljepše. Mislim, ja kad sam to čuo...", započne Miha. Krene pa zastane. Kao da mu je zastala i knedla u grlu jer promijenio je i ton glasa.

"Oni tamo na istoku uglavnom ne mogu čuti što ja pričam, osim ako mi ne ostane slučajno mikrofon uključen. Ali, vjerojatno su mogli vidjeti kad ustajem i hvatam se za glavu ili nešto... To je bila i njihova emocija prema meni, prema čovjeku koji živi NK Osijek, isti klub za kojeg oni žive i navijaju", dodaje Mihić.

Čovjek koji živi za klub, možda je i najbolji opis Osijekovog glasnogovornika. S obzirom na godine koje provodi uz klub, ne čudi što ga njegovi suradnici opisuju kao živuću enciklopediju Osijeka.

"Imam dosta toga zapisanog, ali definitivno bih znao kada bi me netko pitao, recimo, za nekog igrača iz osamdesetih. Pa kako ne bih znao, praktički se sjećam svakog igrača kojeg sam gledao", tvrdi Mihić.

U želji da to provjerim, pitam – tko je bio trener Osijeka od travnja 1997. do travnja 1999. godine. Teško pitanje, nadam se...

"Od travnja 97' do travnja 99'... To je kratko razdoblje. To je bio Milan Đuričić", odgovara Miha kao iz topa.

I prije nego što sam stigla provjeriti odgovor na internetu. Jednostavno, čovjek koji živi za klub.

Čovjek koji živi za klub, možda je i najbolji opis Osijekovog glasnogovornika. S obzirom na godine koje provodi uz klub, ne čudi što ga njegovi suradnici opisuju kao živuću enciklopediju Osijeka.

- Imam dosta toga zapisanog, ali definitivno bih znao kada bi me netko pitao, recimo, za nekog igrača iz osamdesetih. Pa kako ne bih znao, praktički se sjećam svakog igrača kojeg sam gledao, tvrdi Mihić.

U želji da to provjerim, pitam – tko je bio trener Osijeka od travnja 1997. do travnja 1999. godine. Teško pitanje, nadam se...

- Od travnja 97' do travnja 99'... To je kratko razdoblje. To je bio Milan Đuričić, odgovara Miha kao iz topa.

I prije nego što sam stigla provjeriti odgovor na internetu. Jednostavno, čovjek koji živi za klub.