ZANIMANJE: KOKIČAR 'Puno toga ovisi o točnosti Vakuline procjene'

Prodavačica kokica Lejla Kordić, studentica učiteljskog studija na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, još od srednje škole bavi se ovim poslom. Počela je kao ispomoć svojoj majci, koja je i vlasnica obrta u kojem radi, a ispostavilo se da je  posao točno onakav kakvog ga je i zamišljala – zanimljiv i zabavan. "Cijeli život sam gledala roditelje kako rade ovaj posao i uvijek sam im se htjela pridružiti. Djeca obožavaju kokice i oni uvelike svojim veseljem doprinose kvaliteti radnog dana", objasnila je Lejla.

Nema mjesta za ljutnju

Naglasila je da u početku nije bila brza i spretna, a bojala se i dugačkih redova jer je mislila da će to razljutiti kupce, no istaknula je da njezin strah nije bio opravdan, jer prilike kad ljudi jedu kokice su obično takve da nema mjesta ljutnji. "Kokice najčešće prodajemo u kinu, na utakmicama, koncertima ili na ulici kada je sunčan dan, zato bi čekanje u redu teško pokvarilo nečije raspoloženje, a i ako ga pokvari sigurna sam da će ga kokice popraviti", rekla je Lejla. Foto: Privatna arhiva Posao prodaje kokica najčešće nema radno vrijeme osim možda u kinu, gdje završava početkom posljednje projekcije filma tog dana. Na ostalim događajima radno vrijeme je okvirno. Uz okvirno radno vrijeme, Lejla također nema točno određenu satnicu jer sve ovisi o događaju na kojemu radi, ali ispričala je da je početna satnica najbliža nedjeljnoj studentskoj minimalnoj satnici, što je oko 40 kuna. "Zarada je puno bolja nego kod većine studentskih poslova, ali ovaj posao ne radiš 40 sati tjedno kao što neki studenti znaju raditi u trgovinama", objasnila je Lejla. Kao prednosti svog posla istaknula je fleksibilnost radnog vremena u slučaju prodaje na ulici, odličnu satnicu i to što nema određeni dress code. Također, u kinu može pogledati filmove koji se prikazuju te mnoge utakmice i ostale događaje na kojima prodaje kokice. "Mane posla su nepredvidivost i velike pauze kad se radi u kinu. Nepredvidivost jer puno toga ovisi o točnosti Vakuline procjene, a pauze jer se u kinu kokice većinom prodaju pola sata prije početka filma, a dok film traje rijetko tko izlazi kupiti kokice pa imam previše slobodnog vremena", ispričala je studentica.

Neobični zahtjevi

Kao veliku prednost ovog posla Lejla je pak istaknula malu količinu neugodnih iskustava. Ona su zanemariva kada se uzme u obzir količina odrađenih sati. Prema njoj su ljudi veoma pristojni, a kao neobično iskustvo izdvojila je nekoliko zahtjeva za kokicama s Vegetom jer neki kupci kod kuće tako jedu. Također, iako su slatke kokice danas veoma poznate, prije mnogo godina kada su Lejlini roditelji pokušali ponudu proširiti i na slatke kokice, zamisao nije uspjela. "Ja sam još bila dijete kada su moji roditelji pokušali uvesti kokice s okusom karamele u ponudu, tada to nije prošlo i brzo su odustali", kazala je Lejla. Pandemija koronavirusa uvelike je pogodila i posao prodaje kokica - nema koncerata ni utakmica, a u kinima se trenutno ne jedu kokice zbog epidemioloških mjera pa posao trenutno ne cvjeta, objasnila je studentica koja se rado prisjeća svih lijepih trenutaka koje je doživjela kroz godine rada ovog neuobičajenog studentskog posla. "Često roditelji uče djecu kupovati. Dopuste da si sami zatraže kokice pa ih podsjećaju da mi trebaju reći 'izvoli' i 'hvala'. To mi je najsimpatičniji dio posla", sretno je priznala Lejla.