Sedam studenata na Himalaji provelo istraživanje kakvo Hrvatska još nije vidjela. Bilo je -25 i imali su šest slojeva odjeće
Studenti pete i šeste godine medicine u Zagrebu popeli su se do Everest Base Campa i uz to proveli jednu od prvih medicinsko-istraživačkih ekspedicija na području
Dojmovi su se slegli, izrada stručnih radova je u punom pogonu, a studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu i članovi ekspedicijskog tima MEFplaninarenje, Mila Kostić i Jakov Kožić, popričali su s nama o njihovom pohodu na Himalaju, ujedno i jednoj od prvih medicinsko-istraživačkih ekspedicija na tom području.
Ekspedicijski tim MEFplaninarenja popeo se na Everest Base Camp, južni bazni kamp u Nepalu, koji se nalazi na 5364 metara nadmorske visine. Tim su činili studenti i članovi sekcije MEFplaninarenja Martin Bobek, Jakov Kožić, David Beck, Marta Krpan, Filip Jakov Klisović, Paula Bulić i Mila Kostić te alpinist i suradnik sekcije Robert Atlija. Osim samog planinarenja, odnosno trekkinga, ističu da postoji još pet sastavnica toga projekta.
"Prva je bila istraživanje visinske bolesti, utjecaja visine na ljudski organizam. Druga je bila obilazak medicinskih centara i volontiranje u tim medicinskim centrima duž naše treking rute. Treća je upoznavanje nepalske kulture, religije i slično s obzirom na sve veći broj Nepalaca u Zagrebu. Osim toga je bilo ono što kao sekcija radimo, promocija planinarenja, boravka u prirodi i fizičke aktivnosti. Te finalno promocija našeg faksa, naše sekcije i Sveučilišta u Zagrebu", kazala je studentica pete godine i članica ekspedicijskog tima Mila Kostić.
Nevolje u startu
Put su započeli 26. listopada prošle godine, a same pripreme počele su puno ranije, više od pola godine prije ekspedicije. Osim logističkih priprema, sponzora i financija, gdje im je od pomoći bio, između ostalih, Studentski centar, Medicinski fakultet u Zagrebu, Grad Zagreb i Sveučilište u Zagrebu, valjalo je i fizički se pripremiti za tjelesne napore koji su ih očekivali u Nepalu, što su prije svega radili planinarenjem po Sloveniji, Austriji, a naravno i po Velebitu.
Ekspedicija studenata medicine prema Everest Base Campu započela je dolaskom u Kathmandu, no već prvi koraci pokazali su da ih očekuje daleko zahtjevniji put od planiranog. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i zatvaranja zračne luke u Lukli, tim je bio prisiljen improvizirati.
Umjesto kratkog leta uslijedile su iscrpljujuće, višesatne vožnje džipovima prema Ramechapu, a zatim i kroz izrazito teške, blatnjave i opasne planinske ceste sve do udaljenih sela poput Salerija i Surkea. Putovanje je dodatno otežala ciklona Montha, koja je donijela neprestanu kišu, odrone i gotovo neprohodan teren. Unatoč fizičkoj iscrpljenosti, nedostatku sna i neizvjesnosti, ekipa je pokazala iznimnu otpornost, često nastavljajući kretanje i po noći kako bi održali ritam.
Ulaskom na glavnu trekking rutu izazovi nisu posustajali, dugotrajni usponi, hladnoća, vjetar i vlaga pratili su ih na putu prema Namche Bazaar, gdje su stigli potpuno iscrpljeni nakon dana hodanja u teškim uvjetima. U idućim danima odradili su potrebnu aklimatizaciju, ali i upoznavali s lokalnom kulturom, uključujući posjet samostanu i bolnici u Kundeu te druženje s lokalnim vodičima.
Kako su napredovali prema višim nadmorskim visinama, kroz mjesta poput Phortsea i Dingbochea, vremenski uvjeti su se postupno stabilizirali, otkrivajući impresivne prizore Himalaje. Ipak, visinska bolest, glavobolje i opći umor postali su stalni suputnici, a zbog nepovoljne prognoze i sigurnosnih razloga odustalo se od planiranog uspona na Island Peak, čime je fokus u potpunosti prebačen na Everest Base Camp i obližnji vidikovac.
Everest Base Camp i Kala Patthar
Unatoč hladnoći i snažnom vjetru 5. studenoga stigli su do Everest Base Campa, što je bio i vrhunac njihove avanture. Sljedećeg jutra dio tima, Jakov Kožić, Martin Bobek i Robert Atlija, dodatno su se popeli na vrh Kala Patthar visok 5635 metara. To je trekking vrh koji se često posjećuje u tom razdoblju godine, no napadalo je snijega tako da su oni taj pothvat odradili kao pravi visokogorski uspon.
"Kretali smo u 4 ujutro, bilo je jako hladno, minus 25 stupnja s vjetrom i imali smo pet ili šest slojeva, odjeće na sebi, a uspon je trajao tri sata. Na tom vrhu se prostire lijepi pogled na cijele Himalaje, između ostalog na Everest i tamo smo dočekali izlazak sunca s pogledom na Mount Everest", ispričao je student pete godine i dio ekspedicijskog tima koji se popeo na Kala Patthar, Jakov Kožić.
Nakon iscrpnog spusta s Everest Base Campa, ekspedicija je nastavila put kroz himalajske doline prema nižim predjelima, suočavajući se s novim izazovima koji nisu bili ništa manje zahtjevni od samog uspona. Put prema Phericheu donio je prve znakove umora, ali i olakšanje, dok su dani koji su slijedili bili obilježeni izmjenom odmora, edukacije i neplaniranih avantura, poput uspona na Ama Dablam Base Camp. Poslijednji dan iskoristili su za razgledavanje Kathmandua, druženje i prisjećanje svih trenutaka s ekspedicije.
Prva studentska medicinsko-istraživačka ekspedicija u Hrvatskoj
U sklopu znanstvenog istraživanja radili su mjerenja tokom same ekspedicije, vadili su kapilarnu krv iz prsta i stavljali ju u I-stat uređaje, koji se inače koriste u bolnicama i u roku pola minute očitavaju parametre iz krvi. Uz to su i pratili kvalitetu sna kroz upitnike koje su ispunjavali svakodnevno. Osim mjerenja na terenu, odradili su razne pretrage prije i poslije ekspedicije.
"Prije odlaska na put i nakon odlaska na put vadili smo krv, išli smo na spiroergometrijsko testiranje, gdje se trči na traci do otkaza i tu se mjere razni parametri za disanje i za rad srca. Još smo išli na jednu pretragu koja se zove polisomnografija, to je pretraga koja mjeri svakakve parametre za vrijeme spavanja", istaknuo je Jakov Kožić.
Trenutačno rade na više znanstvenih radova i to je ono čime će se baviti u skorijem vremenu uz obavljanje redovnih studentskih obaveza, a za nas su otkrili da je prvi rad predan i u recenzentskom postupku.