Kad je riječ o osiguranju studenata, većina studenata članova studentskih servisa zna da su potpisivanjem ugovora zaštićeni od posljedica nesretnih slučajeva. To osiguranje jamči im posebna polica osiguranja one osiguravajuće kuće s kojom Student servisi imaju sklopljeni ugovor. U slučaju Sveučilišta u Zagrebu to je tvrtka Adriatic osiguranja d.d. Međutim, prije prijavljivanja bilo kakve ozljede na radu, važno se upoznati s pravima i obvezama studenata s obzirom na osnovno zdravstveno osiguranje koje ostvaruju upisivanjem fakulteta.

Nekad je i fakultet odgovoran

Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju studentima se propisuje obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu. Ono se tiče svih studenata na redovitom školovanju u Hrvatskoj tijekom praktične nastave, stručne prakse, stručnih putovanja te tijekom rada putem posrednika pri zapošljavanju studenata.

"Ako dođe do ozljede na terenskoj nastavi, student bi svakako trebao biti zaštićen putem zdravstvenog osiguranja. Ako se ustanovi da je do ozljede došlo nekim propustom fakulteta, svakako će i fakultet biti odgovoran za naknadu štete studentu. Student kao i svaka druga osoba može ugovoriti privatnu policu osiguranja, ali to mu nije osigurano samim upisom na fakultet", objasnio je Boris Rajić, studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu.

AKO SE U JEDNOM TRENUTKU RADA UVIDI PROPUST POSLODAVACA ILI TVRTKE, NE POSTOJI RAZLOG ZAŠTO IH NE PRIJAVITI INSPEKCIJI RADA

Osiguranje u sklopu obavljanja studentskih poslova pokriva studente koji rade preko studentskih ugovora, a tiče se smrti u nezgodi, trajnog invaliditeta, troškova liječenja i dnevne naknade zbog nezgode. Zbog poprilične količine dokumentacije koju student treba dostaviti Student servisu, mnogo studenata odustaje od takve procedure i nikad ne dobije odgovarajuću odštetu. Razlog za to nije sam dugotrajan proces, nego i neinformiranost studenata o pravu koje mogu iskoristiti. Čak i onda kada ga iskoriste, ne jamči im se potpuno da će dobiti novac koji im pripada.

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

Obvezno zdravstveno osiguranje trebao bi zaštititi sve studente za vrijeme praktične nastave, stručne prakse, stručnih putovanja te za vrijeme rada.

• 
• 
• 

Iz Student servisa u Zagrebu su poručili da na godišnjoj razini zaprime 20 do 25 takvih studentskih prijava. Josip Seidl, umirovljeni stručnjak za zaštitu na radu Student servisa u Zagrebu, dodao je da bi se u pravilu svim studentima trebala osigurati odšteta na svaki tip ozljede, bez obzira na to gdje se student ozlijedi.

Problem s posrednicima

U praksi nije tako pa HZZO i osiguravajuće kuće često ne priznaju one ozljede koje su se dogodile na putu na posao i s posla jer se, prema njihovu mišljenju, to ne računa u radno vrijeme studenta. Seidl ističe da je za vrijeme svog rada sa studentima najviše svjedočio prijavama koje se tiču lakših ozljeda poput posjekotina. To su često prijavljivali studenti koji rade u lancima brze prehrane poput McDonald'sa. Međutim, pri obavljanju nekih studentskih poslova treba posebno biti oprezan. To se tiče poslova koji uključuju dostavu hrane na biciklima, poput Glova, pa takvi studenti najviše stradaju u prometu.

Seidl je upozorio da dodatan problem nastaje u trenutku kada se takve ozljede trebaju prijaviti. Razlog je za to što između nekih tvrtki i SC-a postoje posrednici u zapošljavanju pa njihovi direktori, namjerno ili nenamjerno, studente ne upućuju na zaštitu na radu. Izvlače se na to da studenti nemaju prava, a zapravo samo strahuju od potencijalnih inspekcija. Ako se u jednom trenutku rada uvidi propust poslodavaca ili tvrtke, ne postoji razlog zašto ih ne prijaviti inspekciji rada.

Seidl smatra da svi studenti moraju biti osigurani da rad obavljaju na siguran način jer bi poslodavac trebao imati obvezu upoznati studenta s radom i mogućim opasnostima. Student bi svoje prve sate na radnom mjestu trebao obavljati uz nadzor stručne osobe, a tek nakon nekog vremena bi rad mogao obavljati samostalno. Tako bi student razvio svijest o tome da opasnost na radu postoji, ali da postoje načini kako je izbjeći. Iz ureda ravnatelja SC-a u Zagrebu ističu da se do sada nisu susreli s okolnostima da poslodavac nije htio potpisati izjavu o ozljedi na radu, a studentski pravobranitelj je dodao da bi takav slučaj bio jasan dokaz kršenja obveza te da se sukladno tome može završiti na sudu. U takvim bi okolnostima student morao potražiti odvjetnika.

Sigurnosno pitanje

Problem o kojem se u sklopu studentskog osiguranja nije razmišljalo jest i zaštita studenata u studentskim domovima. Iako na svakoj studentskoj sobi te ulazu u paviljone stoji detaljan plan evakuacije u slučaju veće opasnosti poput požara ili potresa, studenti s takvim izvanrednim procedurama nisu upoznati. Zbog takvih nepredvidivih okolnosti, potrebno je organizirati vježbe evakuacije u domovima, smatra Seidl. Vježbe bi trebalo organizirati neplanski jednom ili više puta na godinu da bi studenti i zaposlenici razvili osjećaj samokontrole te pravilno reagirali u takvim opasnostima.

STUDENTIMA SE NE JAMČI DA ĆE POTPUNO USPJETI DOBITI POVRAT NOVČANIH SREDSTAVA NAKON PRIJAVE OZLJEDE NA RADU.

Studentski pravobranitelj Rajić ističe da se o osiguravanju studenata u takvim neočekivanim okolnostima nije raspravljalo te da nije siguran kako bi se to moglo provesti.

"Student ima zdravstveno osiguranje, a daljnja odgovornost studentskog doma može postojati samo ako je do štete došlo zbog propusta studentskog doma koji bi onda bio obvezan naknaditi štetu studentu. Recimo, studentski dom bio bi dužan nadoknaditi štetu nastalu nemarnim transportom stvari djelatnika pri žurnom iseljenju", pojasnio je Rajić. Time je potvrdio da sigurnosno pitanje studenata u studentskim smještajima tek treba dovesti na dnevni red.