Prehrana u studentskoj menzi nikad nije bila na najboljem glasu. Uvijek isti jelovnici te nametnici u hrani samo su neki od problema na koje se studenti redovno žale, ali i to je rješivo dokle god se iznos na ikscima ima na što potrošiti. S druge strane, studenti s kroničnim bolestima probavnog sustava, nažalost, nemaju takve povlastice, a ni mogućnosti, jer za njih prilagođene hrane u menzama i dalje nema. "Ima izbora za vegetarijance koji su vegetarijanci izborom, a za mene kojoj pati zdravlje, nema", istaknula je Ela Šeremet, studentica novinarstva.

Gladni u menzu i iz menze

Ela boluje od celijakije, kronične bolesti tankog crijeva koja nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten. Zbog dijagnoze, zabranjena joj je konzumacija određenih žitarica kao što je pšenica, zatim kruha i variva u koje se stavlja brašno pa čak i sladnog piva. Prilagoditi se na menzu na prvoj godini studija bio je izazov, što zbog lošeg ili nikakvog izbora, a što zbog nerazumijevanja termina "gluten".

"Morala sam isključivo istaknuti da tražim hranu bez brašna. Kada bih došla u menzu prije kraja radnog vremena tada ne bi ostalo ničega za mene, već pohano meso koje ne bih smjela jesti. Dolaskom pandemije morala sam tetama u menzi reći da ja jednostavno nemam što jesti i da moram nešto pojesti. One bi mi nekad sa strane napravile neki komad mesa na tavi. One nisu krive, kriv je sustav", priznala je Ela.

Razgovor s tadašnjim šefom prehrambenog odjela nije joj mnogo pomogao jer joj je samo kratko odgovorio da "među studentima postoje i ljudi koji su alergični na lješnjake i kikiriki". Sudeći prema jelovniku, takve se namirnice mogu pronaći samo u kolačima, a bez kolača studenti mogu preživjeti. Bez adekvatne hrane to je malo teže.

"Rekao mi je da on ne može ništa napraviti i da je to skupo. Znam da je skupo, ali ne tražim ih da mi kupuju posebnu hranu nego ako je taj dan u ponudi pohano meso, zašto se ne bi moglo za nas napraviti samo meso na tavi? To ne zahtijeva nikakav dodatan trošak", objasnila je Ela.

'MORALA SAM TETAMA U MENZI REĆI DA JA JEDNOSTAVNO NEMAM ŠTO JESTI I DA MORAM NEŠTO POJESTI', PRIZNALA JE ELA

Od celijakije boluje i Magdalena Strmota, studentica Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. Ni tamo ponuda nije bolja pa se i sama našla u situaciji da je hrana bila kontaminirana glutenom.

"Problem je što simptomi nakon konzumacije glutena nisu uvijek isti, no najčešće to bude bol u trbuhu popraćena dijarejom, a dugotrajna posljedica je ta da se organizam ne očisti od glutena i do šest mjeseci", ispričala je Magdalena.

Opasnost ni tu ne prestaje jer gluten može uzrokovati propadanje crijeva i crijevnih resica što znači da bi sva hrana samo prolazila kroz organizam bez pravilne apsorpcije. Osim toga, neliječena celijakija povećava rizik od komplikacija i drugih sustava u tijelu koji se mogu manifestirati u obliku anemije, osteoporoze, smanjenja plodnosti, glutenske epilepsije ili psihijatrijskih poremećaja.

PRIVATNA ARHIVA

Samostalno pripremanje obroka veliki je financijski trošak, no zbog nemogućnosti izbora, to je jedina opcija.

• 
• 
• 

PRIVATNA ARHIVA

Osobe oboljele od celijakije ostvaruju pravo na besplatno bezglutensko brašno

• 
• 
• 

UNSPLASH

Prilagođena prehrana za studente oboljele od kroničnih bolesti probavnog sustava ne postoji.

• 
• 
• 

Udarac na zdravlje i novčanik

Osim celijakije, nekolicina studenata boluje i od Chronove bolesti, odnosno kronične upale crijeva koja se pojavljuje u najnižim dijelovima tankoga crijeva, ali i u debelom crijevu. Od 2016. s tom se bolešću susreo i David Šare, student agronomije.

"Pauzirao sam godinu na faksu. Zbog bolova nisam mogao normalno pratiti nastavu", objasnio je.

Zbog nepostojanja prilagođene prehrane, David si obroke priprema sam, što iziskuje mnogo vremena. Za njega bi studentske menze igrale ulogu jedino ako bi se posluživala bezglutenska tjestenina i nezačinjena hrana. Ovako su zdravstveni rizici mnogo veći, a k tome i financijski problemi. Samo na hranu mjesečno potroši više od 1500 kuna.

 "Ako si ne stignem pripremiti hranu, uzmem neku sitnicu u pekari, iako mi to naškodi. Najčešće postim na vodi dok ne dođem kući", rekao je.

Studentica Andrea Šošić iz Zadra doznala je za dijagnozu Chronove bolesti dok je bila maturantica. Ostala je studirati u Zadru gdje živi s obitelji da bi se lakše pridržavala prilagođene prehrane. U pripremi obroka pomaže joj mama pa joj kuhanje ne oduzima mnogo vremena, objašnjava Andrea koja menze izbjegava.

"Ne želim riskirati jer čak i Vegeta koju koriste u svim jelima mogla bi mi naškoditi", zaključila je.

PRIVATNA ARHIVA

Samostalno pripremanje obroka veliki je financijski trošak, no zbog nemogućnosti izbora, to je jedina opcija.

• 
• 
•