'LAŽNO' ZVECKANJE ORUŽJEM Ukrajina je igra straha: ni Rusiji, niti SAD-u rat se ne isplati

Brojnost ruske vojske na granici s Ukrajinom taktički je uvjetovana jer Moskva dobro zna da zapadne zemlje još vrlo burno reagiraju na čiste brojeve – što je više snaga, to je veći užas, kazao je vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović. No važno je napomenuti da je gomilanje ruske vojske na ukrajinskoj granici sporedan razlog tenzija nastalih na granici između tih zemalja. Kao pravi razlog Vidmarović je naveo demonstraciju spremnosti na beskompromisnu reakciju u slučaja pokušaja oslobođenja Donbasa i njegova vraćanja pod kontrolu Kijeva. Donbas je, naime, područje na kojem već sedam godina traje zamrznuti rat između prozapadnih vlasti u Kijevu i proruskih pobunjenika iz Donbasa, a oni su 2014. godine proglasili Narodne Republike Donjeck i Lugansk, na čijem teritoriju kijevska vlast otada nema pravo donositi odluke.

Početak sukoba

"Zapadne zemlje i Ukrajina strahuju da će Rusija napasti prva, no Moskva promatra to obratno. Postoji opasnost da bi Kijev uz podršku Sjedinjenih Američkih Država mogao učiniti prvi korak. Smatram da nije riječ o realnoj prijetnji koja izvire iz obje strane, nego o percepciji prijetnje – strahovima, što diktira taktičko ponašanje strana", kazao je analitičar. Priča je počela 2013. i 2014. godine velikim prosvjedima u Ukrajini, koji su ujedno rezultirali smjenom vlasti. Ukrajinska vlada je u veljači 2014. godine izglasala nepovjerenje predsjedniku Viktoru Janukoviču te ga je lišila mandata. S novim stanjem u zemlji došlo je i do novih zakonodavnih inicijativa s kojima je došlo ograničavanje ruskog jezika i ruskofonih medija.

NATO je sada u obrambenoj poziciji aktera koji se mora dokazivati i izboriti za relevantnost, rekao je vanjsko-politički analitičar Branimir Vidmarović

Na noge se digao Donbas – regija s velikim postotkom etničkog ruskog i ruskofonog stanovništva, a gradovi Donjeck i Lugansk postali su žarišta žestoke separatističke borbe, objasnio je Vidmarović. Nedugo nakon Janukovičeve smjene Rusija je počela s operacijom podrške i pripajanja Krima Rusiji, a 18. ožujka 2014. godine Krim i Moskva potpisali su sporazum o ulasku poluotoka u Rusku Federaciju. "Sve što se danas događa u Ukrajini manifestacija je neslaganja o esencijalnim sigurnosnim nacionalnim interesima Rusije i strateških interesa Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a. Taj problem samo je pojačan dubokim društvenim i etničkim podjelama u Ukrajini", objasnio je Vidmarović. Također, dodao je da je američki cilj u konačnici izvući Ukrajinu iz ruske sfere utjecaja i pretvoriti je u zapadnog saveznika, a ruski je cilj spriječiti to i očuvati položaj Ukrajine kao zone sigurnosti između sebe i NATO-a.

Hoće li se Rusija aktivirati?

Mario Stefanov, analitičar specijaliziranog portala Geopolitika News, istaknuo je da ruski plan, koji se tiče iznuđivanja pregovora sa SAD-om i Zapadom u cilju dobivanja jamstava da se NATO neće širiti na Ukrajinu, nema nikakvih izgleda da se postigne. Vidmarović je napomenuo da u idealnom svijetu racionalnih aktera konflikta ne bi trebalo biti, a Europa više nije primarna domena američkih strateških interesa. "Ukrajina ima određenu stratešku vrijednost, ali ona nije dovoljna da bi opravdala američku intervenciju i gubitak života američkih vojnika", kazao je analitičar. Također, dodao je da do rata ne bi trebalo doći ni s ruske strane jer iako je Moskvi Ukrajina pitanje nacionalne sigurnosti upitno je kakva je isplativost Rusije da žrtvuje svoje ljude u tom pothvatu. Važno je napomenuti da strateška, politička i ekonomska privlačnost ideje integracije Donbasa u Rusiju nije porasla tijekom godina te da će se Rusija aktivirati samo u slučaju vojne akcije Ukrajine.

NATO borba za relevantnost

Važna je i uloga Sjevernoatlanskog saveza, poznatijeg kao NATO, u cijeloj priči. Vidmarović je tako istaknuo da je NATO sada u obrambenoj poziciji aktera koji se mora dokazivati i izboriti za relevantnost, prije svega SAD-a. Zbog toga NATO ima razlog ne samo za preuveličavanje prijetnje nego i za izravnu oružanu i tehničku podršku Ukrajini u slučaju konflikta s Rusijom. "Hipotetski, to bi za NATO bila svojevrsna odluka: obnoviti značenje ili tonuti u irelevantnosti", istaknuo je.

'Ukrajina ima određenu stratešku vrijednost, ali ona nije dovoljna da bi opravdala američku intervenciju i gubitak života američkih vojnika'

Analitičar Stefanov napomenuo je da je Ukrajina prije rata bila deseti svjetski izvoznik naoružanja i vojne opreme i osvrnuo se na veoma važno pitanje koje vodi na sam početak cijele priče - zašto Ukrajina nije djelovala vojno učinkovitije i zašto je Krim pao praktički bez ispaljenog metka? "To je veliki ljudski i materijalni potencijal, potpuno nesrazmjeran pruženom odgovoru na rusku agresiju", rekao je te dodao da nešto s Ukrajinom od početka nije bilo kako je trebalo biti.