LOVRO PENDIĆ Većina studenata i ne zna ima li njihov fakultet psihološko savjetovalište ili ne

Lovro Pendić, predsjednik Odbora za promicanje psihološkog zdravlja, ističe da je glavni glavni cilj Odbora edukacija studenata o psihološkom zdravlju i destigmatizacija traženja psihološke pomoći, a sve u svrhu poboljšanja psihološkog zdravlja na Sveučilištu u Zagrebu. Psihološka podrška studentima jedna je od ključnih stavki Plana rada Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu te su upravo zato osnovali Odbor. U svojim počecima, proveli su anketu o psihološkom zdravlju studenata UNIZG-a, na koju je odgovorilo 5103 studenata.

Koliko studenti znaju o psihološkom zdravlju i načinima na koje se ono može poboljšati?

Zanimljiva je stvar na našem Sveučilištu to što postoji jako puno udruga koje se bave mentalnim zdravljem i postoji puno projekata koji se već bave edukacijom i radionicama, ali najčešće takvi projekti privlače studente koji su već uvelike upućeni u mentalno zdravlje i koji se žele dodatno informirati. Upravo zbog toga se unutar Studentskog zbora pojavila ideja da se osnuje odbor koji će se baviti isključivo mentalnim zdravljem. Naša poanta i naš cilj je da proširimo znanje o studentskom zdravlju cijeloj studentskoj populaciji pa i šire. Na pitanje koliko su generalno upućeni studenti, možemo se referirati na jedan podatak iz naše ankete gdje oko 60 posto studenata nije znalo ima li njihova sastavnica uopće psihološko savjetovalište ili ne. Nas se uči kroz srednju i osnovnu školu što je psihologija, uče se smjerovi o tome i sve osnovne stvari unutar psihologije, ali se ne podučava kako prepoznati potencijalne znakove da nešto nije u redu i ljudi ponekad znaju to negirati.

Što je bio glavni pokretač za osnivanje Odbora?

Mene mentalno zdravlje oduvijek zanima i oduvijek sam se htio baviti time. Unutar Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu postoji već Zdravo sveučilište, odbor koji se bavi sveukupnim zdravljem studenata na Sveučilištu. U meni se pojavila potreba da se bavim isključivo mentalnim zdravljem. Mogao sam to učiniti putem Zdravog sveučilišta, no oni imaju daleko veće i šire ciljeve te sam htio da se baš fokusiramo na mentalno zdravlje pa su me sadašnji predsjednik i potpredsjednica Studentskog zbora podržali i tako je stvorena ideja o osnivanju Odbora za promicanje psihološkog zdravlja. Naime, mi smo svi imali priliku vidjeti kako okolni faktori utječu na naše mentalno zdravlje, od potresa do pandemije, no bitno je naglasiti da problemi mentalnog zdravlja postoje i prije toga, postojat će i nakon toga, i smatram da je bitno da studenti znaju da na razini cijelog Sveučilišta postoji neko univerzalno tijelo, neki odbor koji se bavi isključivo time i kojima se studenti mogu obratiti sa svakakvim informacijama, po pitanju edukacije ili savjetovanja. Važno je naglasiti da mi ne pružamo savjetovanje, ali mi možemo usmjeriti studente gdje mogu potražiti pomoć.

Kome se studenti trebaju obratiti kada žele psihološku pomoć, direktno vama?

Mi trenutno djelujemo primarno preko društvenih mreža jer smo u infantilnoj fazi. Osnovani smo prije par mjeseci i trenutno smo u izgradnji, dizajnu te smo najaktivniji na društvenim mrežama, no uskoro ćemo objaviti popis savjetovališta, terapeuta i udruga gdje se studenti i svi ostali mogu obratiti po pitanju psihološke podrške. Također ćemo objaviti koje sve sastavnice Sveučilišta u Zagrebu imaju psihološko savjetovalište. Važno je naglasiti da tu postoji određena potreba da se na razini Sveučilišta osnuje nešto veće, barem neko savjetovalište koje će podmiriti određeni broj studenata gdje se ljudi mogu javiti bez obzira s koje sastavnice oni dolaze, jer od 11 sastavnica koje imaju savjetovalište ono je više-manje rezervirano samo za studente tih studija.

Kako razbiti tabu oko teme psihološkog zdravlja i potaknuti studente da potraže potrebnu pomoć?

Potpuno je normalno i zdravo da osoba ima nepovjerenje prema drugoj osobi po pitanju svojih osobnih problema, no način na koji mi možemo maknuti tu stigmu je edukacija studenata. Moramo maknuti stigmu da su poteškoće psihološkog zdravlja nešto strašno i da zahvaćaju samo teške psihijatrijske bolesnike te da je osoba odmah društveno označena ako ima neku teškoću mentalnog zdravlja. Teškoća mentalnog zdravlja može biti kontinuirani stres koji netko doživljava kroz neko vrijeme. Uistinu nije zdravo da studenti, na primjer, imaju ispitni rok i mjesec dana unaprijed se stalno bude s ogromnom anksioznošću. Ne moraju svi studenti potražiti psihološku pomoć kod nekog stručnjaka, možda je nekima samo potrebna edukacija kako se lakše nositi sa stresom i što napraviti u takvim situacijama.

Također, po pitanju onoga "meni je bed pričati s nekim koga ne znam", stvar je u tome da se mogu slobodno javiti nama na Instagram, mogu se javiti i na mail i mi ćemo im odgovoriti. Ne uzimamo ničije podatke bez obzira tko nam je poslao poruku te garantiramo potpunu anonimnost te osobe te da ćemo ju usmjeriti u prave ruke ili joj barem dati neke riječi podrške. Također, trenutno smo u fazi osnivanja Facebooka i znam da određene Facebook grupe imaju opciju anonimnog komentiranja. Također možemo napraviti i nešto gdje osobe mogu anonimno dati svoje neke komentare, zatražiti pomoć ako im je teško pričati o tome direktno licem u lice s nekim. Meni je stalo do toga da ljudi budu svjesni da oni nisu obilježeni time ako imaju neku poteškoću i da svi ljudi pate od određene razine mentalne poteškoće. Neki se nose s time bolje, neki lošije, ali nama je u cilju educirati ljude da se dobro nose s time i da se ne moraju sramiti zbog toga i mene su iskreno jako razveselili rezultati ankete u kojima je pokazano da većina studenata srednje pa do blago povišeno osjećaju ugodu u pričanju o svom mentalnom problemu.

Postoje li neki savjeti kako izbjeći stres i anksioznost tijekom studija?

Ja, na primjer, jako volim glazbu, to je nešto što me obilježava i što mi daje unutarnji mir, a također mir postižem u kretanju. Meni je najbolje šetati okolo sa slušalicama u ušima te otići na neko mirno mjesto i samo se izgubiti u svojim mislima. Ali to je također jako individualno i smatram da bi svaka osoba trebala pronaći nešto što joj odgovara. Nekima će to biti na primjer fizička aktivnost, nekima će to biti uravnoteženija prehrana, a nekima će to biti socijalizacija sa svojim prijateljima, ili gledanje filmova i serija, ili pak umjetničko izražavanje. To je potpuno individualno, ali mi možemo dati cijeli spektar ideja da bi se ljudi pronašli u nečemu i to je ono što je lijepo. Lijepo je to što su načini i savjeti kako nekome olakšati stres praktički neograničeni. Živimo u stresnom dobu, to je činjenica, ali opet u jednom trenutku našeg života svatko od nas je osjetio neki unutarnji mir i nama je najbitnije pronaći ono što nam uistinu odgovara i treba slušati samoga sebe jer to je najbolji savjet koji bi ja mogao dati studentima. Dakle da pokušaju potražiti nešto i da slušaju sami sebe. Čak i da ne pokušaju pronaći nešto, ali moraju slušati samoga sebe i vidjeti je li ovo uistinu stanje u kojem žele biti.

Vjerujete li u poslovicu "u zdravom tijelu zdrav duh"?

Moj osobni stav za svaku poslovicu je da postoji suprotna poslovica, ali generalno ću reći da. Na zdravo tijelo se najčešće misli na fizičko zdravlje i tu dolazimo do jedne velike spone. Fizičko zdravlje ne ide bez mentalnog zdravlja, mentalno zdravlje ne ide bez fizičkog zdravlja. Kako je u našoj anketi postojao odjeljak gdje su ljudi mogli davati prijedloge, dobili smo puno prijedloga za organizacijom fizičkih aktivnosti. Naravno, može se organizirati neko vođenje tura na primjer na Medvedgrad ili Sljeme. Isto tako možemo usmjeriti ljude gdje se mogu baviti fizičkom aktivnošću. Određen dio Studentskog zbora se i bavi sportskim aktivnostima pa ih možemo tamo usmjeriti, a možemo jednostavno dati ljudima i neke savjete da jednostavno vježbaju kod kuće. Vježbama mogu sami sebi pomoći, a na internetu mogu pronaći pregršt ideja i materijala. Također smatram da je to jedan od jako važnih faktora koji će nekome pomoći u mentalnome zdravlju, no to možda neće biti jednako kod svakog pojedinca i zato tvrdim da svatko treba slušati samoga sebe i vidjeti što njemu najbolje odgovara.

Studenti se trenutno prvi put susreću s ratom u svojoj neposrednoj blizini. Riječ je uglavnom o generaciji čiji su roditelji prošli kroz Domovinski rat, koliko iskustva i traume roditelja utječu na psihu djece?

Da, mladi ljudi, odnosno studenti, se do sada većinski nisu imali prilike susresti s ratom ili takvom nekom ratnom situacijom pa sve to svakako utječe na njihovo psihološko zdravlje. Svakodnevna neizvjesnost o tome što je sljedeće uzrokuje određenu razinu anksioznosti, ali ono što je važno naglasiti je da smo na kraju krajeva svi u ovome zajedno. Mi smo u sklopu Odbora za promicanje psihološkog zdravlja na našoj Instagram stranici napravili objavu koja objašnjava kako se lakše nositi u ovakvim situacijama te jedino što mogu reći je da nam se ljudi uvijek mogu obratiti te ćemo mi uvijek biti tu da "uskočimo" u pomoć. Nadalje, osobno nisam vidio neki preveliki utjecaj starije populacije na mlađu. Znam da su mnogi roditelji zabrinuti oko ratne situacije, no i tu su stajališta različita. Postoji jedna strana koja zna biti dosta zabrinuta i ekstremna te počinju odmah misliti na najgori mogući scenarij jer im se vraćaju loša sjećanja i traume koje su proživjeli prije 30-ak godina. S druge strane imamo dio populacije koja se pomirila s ratnom situacijom, svjesna je toga što se dogodilo te se naučila na mirniji način nositi s ovako stresnim geopolitičkim situacijama, a to nam može dati osjećaj mira i uvjeriti nas da će na kraju sve opet biti stabilno. No naravno nema tu nekog definitivnog odgovora kako bi ustvari starija generacija i generacijska trauma utjecala na psihološko zdravlje naše generacije.