'Mislim da je u životu važno biti dobra osoba, i to je ono što pokušavam'
U Zagrebu uči živjeti samostalno, a ljubav prema čitanju i glumi vodi je kroz svaki novi korak
Razlikuješ se samo ako te drugi takvim vide.Svi imamo predrasude i skloni smo ljude smještati u ladice: stranac, osoba s invaliditetom, starija osoba, psihopat, ubojica, rasist, autistična osoba. Takvi stereotipi mogu dovesti do osjećaja isključenosti i nepripadanja. Isključivanje počinje jezikom i etiketiranjem ljudi. Drugačiji si tek kada te netko drugi takvim označi. A jednom kada dobiješ određenu etiketu, vrlo je teško probiti predrasude koje uz nju dolaze.
Invisible Cities donosi priče stanovnika velikih gradova. Ljudi koji su na neki način gurnuti na marginu, često zbog načina na koji ih drugi promatraju i etiketiraju. To su takozvani “nevidljivi ljudi”, čiju prošlost i životne priče najčešće ne poznajemo. U ovom serijalu tekstova možete pronaći osobne priče ljudi koji se ne čuju jer su na neki način drugačiji, priče o tome kako vide i osjećaju grad i društvo u kojem žive. U nastavku čitate priču Kristine Krsnik.
***
Kristina Krsnik voli svoj novi dom, Zagreb, i svoj samostalan život ovdje. Teži tome da u životu doživi što je više različitih iskustava. Kao osobi s oštećenjem vida, lakše joj je živjeti i kretati se u većem gradu.
"Zagreb je prilično prilagođen za život slijepih osoba“, kaže.
Kristina živi u studentskom domu, a život tamo opisuje kao most između djetinjstva i odrasle dobi. Dom je također vrlo dobro povezan s mnogim dijelovima grada tramvajima i autobusima. Doživljava ga kao priliku da nauči živjeti samostalno, a da pritom i dalje može dobiti određenu podršku.
"U tom domu ima puno osoba s invaliditetom, pa su svi već navikli na nas. Ljudi nam pomažu u domu“.
Prema Kristininim riječima, profesori na fakultetu vrlo su susretljivi, ali postoje i određeni izazovi, posebno kada je riječ o prilagodbi literature. Velik dio materijala je skeniran, ali ponekad ga Kristina mora sama prilagoditi.
"Na Filozofskom fakultetu uvijek ima nekoga koga mogu pitati za pomoć, budući da ondje studira dosta studenata s oštećenjem vida“.
Čitanje kao velika strast
Osim studiranja, Kristina ima mnogo aktivnosti. Napisala je dramski tekst o životima slijepih osoba pa tako i glumi sa svojim prijateljima u jednoj kazališnoj skupini, ali i radi na Erasmus projektima s Hrvatskim savezom slijepih. Važno joj je raditi različite stvari i raditi na sebi. Roditelji su je jako poticali da isprobava različite aktivnosti. Kristina kaže da im je jako zahvalna i da bi, bez njihove podrške, postala potpuno drugačija osoba.
Čitanje knjiga Kristinina je velika strast. Iako studira književnost, voli čitati i u slobodno vrijeme. Smatra da su knjige posebno vrijedne za slijepe osobe.
"One skreću fokus s vizualne potrošnje, ne samo u metaforičkom smislu širenja perspektiva, nego i u doslovnijem smislu. Kroz knjige sam naučila mnogo opisa i mnogo toga što nas okružuje.“
Jedna od njezinih omiljenih knjiga je Mali princ (1943.) Antoinea de Saint-Exupéryja. Prvi put ga je slušala kao dijete, kao audio priču, a kasnije mu se vraćala u osnovnoj školi i kao odrasla osoba.
"Ima toliko slojeva i drukčije bih ga tumačila u različitim fazama života. A sada glumim u predstavi Mali princ, što me također jako veseli.“
Pogled u prošlost i budućnost
Povijesna jezgra Zagreba, Gornji grad, posebno fascinira Kristinu i voli čitati o njegovoj povijesti. Jedno od njezinih omiljenih mjesta u gradu je klupa na kojoj se nalazi skulptura poznatog hrvatskog pjesnika i pisca Antuna Gustava Matoša. Također uživa odlaziti na predstave, ponekad sama, ponekad s prijateljima, te provoditi vrijeme u zelenijim dijelovima grada i parkovima.
Iako Kristina već ima mnogo vještina, vjeruje u cjeloživotno učenje i rad na sebi. Fokus joj je na kazališnoj sceni i glumi, čime se nada još više baviti.
"U budućnosti stvarno želim više raditi na scenskom pokretu, scenskom govoru i vještinama javnog nastupa. Trudim se slušati inspirativne govore kad god mogu".
Tekst je prevela i uredila Dora Japunčić
***
Članak je nastao u sklopu ERASMUS BIP Invisible Cities održanom od 4. do 9. svibnja u Zagrebu pod vodstvom Nensi Blažević, a originalno je objavljen na portalu www.invisible-cities.eu.
Projekt Invisible Cities pokrenut je 2016. godine, a od 2019. godine dobio je međunarodnu dimenziju. Internacionalni tim studenata svake godine zajedno radi na novim portretima i pričama. Izdanja Invisible Cities programa održana su u Solunu 2022., Antwerpenu 2023., Cluj-Napoci 2024., Helsinkiju 2025. te u Zagreb 2026. godine.