Ujedinjena oporba za govornicom tijekom rasprave o izboru ravnatelja HRT-a
KRIZA OPOZICIJE Klub zastupnika postao najjača oporbena snaga u Saboru
Iako u Hrvatskoj imamo vidnu dominaciju jedne stranke, profesor Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti ne misli da se nakon raskola u SDP-u Hrvatska približila Srbiji Aleksandra Vučića, niti Mađarskoj Viktora Orbana
Nakon što se početkom listopada Socijaldemokratska partija Hrvatske raskolila, druga brojčano najjača snaga u Hrvatskom saboru postao je novoosnovani Klub socijaldemokrata - klub zastupnika koji su osnovali izbačeni ili opomenuti SDP-ovci. Prvi put od parlamentarnih izbora 1995. godine, kada je SDP osvojio samo deset mandata, Hrvatska demokratska zajednica i njezin predsjednik Andrej Plenković nemaju previše razloga za brigu, barem ne što se tiče oporbe.
Vladu HDZ-a trenutačno podržava 77 saborskih zastupnika. Među njima su istodobno zastupnik Hrvatske narodne stranke Predrag Štromar, ali i Radimir Čačić, čovjek koji je iz te stranke izbačen pa je osnovao Narodnu stranku - reformiste. No bivše stranačke nesuglasice ipak, čini se, nisu prepreka da bi se podržavalo istu vladu.
Nije ideološki raskol
Profesor Fakulteta političkih znanosti Goran Čular primijetio je da je oporba u Hrvatskoj nakon izbora 2020. godine drukčije organizirana nego ikad prije od 1990. Objasnio je da je riječ o stranačkom sustavu s takozvanom bipolarnom opozicijom, što znači da i s lijeve i s desne strane vladajuće koalicije postoje relevantni politički akteri.
"Dosadašnja opozicija, od samih početaka demokracije u Hrvatskoj, uvijek je bila dominantno unipolarna, gotovo sva prema jednom kraju ideološkoga spektra, kad je HDZ bio na vlasti lijevo od HDZ-a, a kad je SDP bio na vlasti desno od SDP-a", dodao je Čular.
Goran Čular
Bacimo li pogled prema oporbenim klupama, šarolikije je nego u vladi. Osim spomenutog da je u Saboru više izbačenih članova SDP-a nego preostalih, iz Zeleno-lijeve koalicije izbačena je još potkraj prošle godine Radnička fronta, koja zatim odlazi u klub Hrvatske seljačke stranke. Ljevici pripada, dakle, nešto više od trećine saborskih fotelja.
Budući da je raskol u SDP-u bio organizacijski, a ne ideološki, profesor Čular objasnio je da ljevica u tom smislu ne gubi ideološki. Dodao je i da je novonastali Klub socijaldemokrata možda ideološki i bliži tradicionalnoj ljevici od onoga što je ostalo u SDP-u.
"SDP je, prema mom mišljenju, u jednom trenutku propustio povijesnu šansu da se nametne cijeloj hrvatskoj ljevici. To je bilo nakon odlaska Milanovića. Radikalnim otvaranjem stranke, ideološki i organizacijski, oni su tada možda mogli okupiti ljevicu 'pod svoje skute', međutim to bi zahtijevalo sasvim drukčiji organizacijski stil i stranačko vodstvo", nadodao je Čular.
Ujedinjeni oko korupcije
U većini preostalih fotelja mahom sjede desničari, od kojih su u oporbi stranke od Domovinskog pokreta, preko Mosta, do Hrvatskih suverenista. Ni u jednoj od njih, a niti u dosad spomenutim, ne ističe se osoba koju bi se moglo nazvati šefom oporbe. Profesor Čular je objasnio da se o lideru oporbe moglo govoriti kad je opozicija bila uglavnom unipolarna. Tada je i lider oporbe funkcionirao kao alternativa postojećim premijerima, poput Ivice Račana ili Ive Sanadera.
"Nakon 2020. nije jasno u kojem će se smjeru razvijati ideološki podijeljena oporba. Politički 'normalnija' mogućnost je da ostane podijeljena i ne uspije se niti u jednom pitanju 'ujediniti'", dodao je Čular.
Međutim, oporba se barem naizgled nakratko ujedinila sredinom listopada tijekom rasprave u Saboru o izboru glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Čelnici oporbe okupirali su saborsku govornicu i blokirali time raspravu.
No Čular je spomenuo da se velik dio opozicije možda može ujediniti na pitanjima korupcije i kriminala, ali ne i na ideološkim pitanjima. Kao problem naše opozicije prepoznao je to što ona dovodi u pitanje ciljeve politike vladajućih, čak i kad su ti ciljevi jasno istaknuti u izbornom programu vlasti na temelju koji su i dobili većinu.
"Mnogo bi bolje bilo da opozicija krene od javnopolitičkih ciljeva koji su dobili izbornu većinu i u sklopu njih upozorava na očite nekonzistentnosti, neučinovitost mjera ili nastoji ispregovarati posebne tretmane za određene društvene skupine – gubitnike novih mjera, ne dirajući u ciljeve proklamirane politike", pojasnio je svoj stav profesor Čular.
Kriza oporbe podsjeća na stanje u Mađarskoj i Srbiji, gdje stranke na vlasti u parlamentima uživaju dvotrećinsku većinu. No iako u Hrvatskoj imamo vidnu dominaciju jedne stranke, Čular je kazao da ne misli da se nakon raskola u SDP-u Hrvatska približila Srbiji Aleksandra Vučića, odnosno Mađarskoj Viktora Orbana, za koje je dodao da su na granici toga da ih uopće smatramo demokracijama.
'I HDZ-u prijeti kriza'
"Moje je mišljenje da je to privremena situacija prouzročena konstelacijom u stranačkom sustavu, ali i taktikom oporbe da se nekritički disperzira na sve i svašta umjesto da se uhvati nekoliko bitnih pitanja", dodao je Čular.
Politolog i nezavisni politički analitičar Davor Gjenero veći problem od krize oporbe vidi u prijetnji raspadom cjelokupnog političkog sustava. Istaknuo je da stranke općenito ne obavljaju poslove što ih stranke moraju raditi u demokratskim političkim sustavima, a to je legitimiranje poretka nastupanjem na izborima i izgradnja demokratskih institucija.
Davor Gjenero
"Od stranaka u demokratskom političkom polju, još samo HDZ izgleda kao konsolidirana opcija, ali je veliko pitanje u kakvoj će kondiciji ta stranka biti nakon ovog mandata i nakon očekivanog povlačenja Andreja Plenkovića s ključne pozicije u stranci. Prijeti opasnost da i tu stranku zahvati ozbiljna kriza i degradacija, a to bi moglo otvoriti dramatičnu perspektivu za jačanje populizma i nedemokratskih političkih opcija, koje su odreda nedorasle racionalnom upravljanju državom", zaključio je Gjenero.