ZABLUDE O HPV-U Obolijevaju samo žene, a cijepljenje potiče promiskuitet
Procijepljenost u Hrvatskoj je nedostatna i manja nego u većini europskih zemalja
Bilo je bolno, sramotno i skupo ići na uklanjanje tih izraslina. To više što se u javnom zdravstvu to ne radi, nego je potrebno ići u privatnu kliniku, a možda sam to mogao izbjeći da sam se cijepio, rekao je student kojemu se humani papiloma virus (HPV) manifestirao u genitalnom području i tako razbio stereotip da HPV napada samo žene.
HPV uzrokuje rak vrata maternice, od čega u Hrvatskoj umre oko 100 žena na godinu, no uzrokuje i brojne druge zdravstvene tegobe. Unatoč tome, mladi i dalje nisu sigurni u odgovore na neka od ključnih pitanja povezanih s tim virusom.
I muškarci obolijevaju
To su pokazali i rezultati Globalove ankete, provedene online među studentima okupljenima u studentskim grupama na Facebooku u kojoj je sudjelovalo 160 ispitanika. Na pitanje slažu li se s tvrdnjom da su muškarci samo prenosioci HPV-a koji ne mogu oboljeti, čak 25,6 posto mladih nije znalo odgovoriti, a više od 13 posto odgovorilo je da se slaže. Istina je da muškarci nisu samo prenosioci, nego mogu i oboljeti od tog virusa.
"Popularna je zabluda da samo žene mogu oboljeti od te infekcije", rekla je Tatjana Petričević Vidović, voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) "Dr. Andrija Štampar", i objasnila da je netočno da su muškarci isključivo prijenosnici pa je stoga presudno važno da mjere prevencije zaraze HPV-om budu jednako usmjerene i na dječake.
"Hrvatska to itekako prepoznaje, zbog čega je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja protiv ovog opasnog virusa cijepi i dječake", dodala je voditeljica NZJZ-a.
Da bi se spriječio razvoj premalignih i malignih promjena genitalnih organa, ali i drugih lokalizacija, potrebno je koristiti preventivne mjere kao što su redoviti pregledi, zaštićen spolni odnos ili cijepljenje protiv HPV-a. U Hrvatskoj se dobrovoljno cijepljenje protiv HPV-a provodi od 2007. godine, a 2015. godine uvršteno je u redovni Provedbeni program cijepljenja kao preporučeno za učenice, ali i učenike osmih razreda.
Učenici i studenti mogu se cijepiti kod liječnika školske medicine mjerodavnih za školu ili fakultet koji pohađaju. Sve osobe do 25. godine života, koje su izvan sustava redovnog obrazovanja, u svoju dozu cjepiva mogu dobiti u Službama za epidemiologiju županijskih zavoda za javno zdravstvo. Cjepivo je besplatno do 25. godine života. Važno je istaknuti da mlade žene koje su se s 12 i 13 godina cijepile Cervarixom, starijom vrstom cjepiva protiv HPV-a, u svojim dvadesetim godinama imaju 87 posto manji rizik od raka vrata maternice, objavio je stručni medicinski časopis The Lancet.
Zaraženi ne znaju da su nosioci
Procijepljenost protiv HPV-a u Hrvatskoj je nedostatna i manja nego u većini europskih zemalja, a najvjerojatniji razlog je nedovoljno povjerenje u sigurnost cjepiva, rekla je Petričević Vidović. Da je procijepljenost među mladima nedostatna, pokazala je i Globalova anketa u kojoj je 65 posto ispitanika odgovorilo da nije cijepljeno. Ipak, 70 posto studenata odgovorilo je da bi primilo cjepivo, dok 19,4 nije sigurno, te 10,6 posto ne bi.
Cijepljenje je važno provesti u mlađoj životnoj dobi, prije ulaska u spolni život, zbog postizanja boljeg imunološkog odgovora, objasnila je Petričević Vidović. Tako je nastala još jedna zabluda povezana s ovim virusom, a to je stav roditelja da cijepljenjem potiču raniji ulazak djece u spolni život i promiskuitetnije ponašanje, dodala je voditeljica NZJZ-a. Pozitivno je da 84,4 posto ispitanika ankete zna da to nije točno, dok 9,4 posto nije sigurno.
Važno je istaknuti da je vjerojatnost zaraze HPV-om vrlo visoka stupanjem u spolne odnose i nije nužno posljedica rizičnog spolnog ponašanja. Gotovo 80 posto spolno aktivnih jednom će tijekom života biti zaraženo HPV-om. Tu opasnost prepoznali su i mnogi studenti koji su u anketi objasnili da bi se cijepljeni osjećali sigurnije u spolnim aktivnostima. Naime, većina zaraženih ne zna da je nosilac virusa i ne mora imati nikakve vidljive simptome i znakove bolesti, a to je opasnost za njihove spolne partnere, što znači da vjerovanje partnerima i partnericama te rijetko mijenjanje partnera nisu dovoljna zaštita.