Spašavanje obiteljskog arhiva mi je bila prvotna motivacija, ističe Denis Butorac, mladi fotograf koji je svoju diplomu zaradio na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Butorac ističe da uspjeh ne dolazi preko noći, a škola ili fakultetska diploma nisu mjerilo kvalitete, već oni tek pridonose umjetnikovoj karijeri.

Na rubu egzistencije

Osim profesionalnog uspjeha, fotografija može pružiti "unutarnje" zadovoljstvo stvaranja, kaže Butorac, koji radom na vlastitim projektima i dalje uči o sebi. Fotografiju shvaća kao sredstvo komunikacije, a koristi je i za povezivanje s obitelji.
"Biti fotograf, s financijske strane je definitivno nesiguran posao", kaže Butorac, ali nadodaje da nikada nije preispitivao svoju odluku. Ipak, smatra da je u Hrvatskoj intelektualni i kreativni rad još uvijek zanemaren te se ne cijeni dovoljno.
Trud i upornost se isplate, a smatra da nije lako ostati dosljedan i uporan u nečemu gdje rezultati nisu vidljivi odmah.
Bavljenje fotografijom počelo je u njegovim tinejdžerskim danima, u razdoblju kada se dijete formira u odraslu osobu pa je "nemoguće isključiti poveznicu između osobnog razvoja i razvoja u umjetničkom i profesionalnom smislu", kaže Butorac.

Svatko ima svoju nišu

Kada se na drugoj godini preddiplomskog studija susreo sa zadatkom obiteljske fotografije, odlučio je portretirati svoja tri mlađa brata jer je primijetio da su obiteljski albumi puni njegovih fotografija iz djetinjstva, dok dolaskom njegove braće obiteljska fotografiranja pomalo opadaju ili gotovo prestaju. Fotografiranje mu je tako poslužilo kao sredstvo povezivanja s obitelji.
Nakon serije fotografija s braćom, svaki njegov idući rad je bio povezan upravo s temom obitelji.
"Svaki umjetnik ima nišu u kojoj djeluje", navodi Butorac, a on svoju nišu opisuje kao intimne i obiteljske teme ispričane kroz dnevničku i konstruiranu fotografiju.
Mladi umjetnik nagrađen je nagradom Marina Viculin, koju dodjeljuje fotografska udruga "Organ Vida", za svoju prvu samostalnu izložbu. U toj je izložbi, nazvanoj "Homesick", prikazao običaj kolinja u rodnoj Slavoniji, običaj koji je sastavni dio kulture toga kraja, a u kojem je on oduvijek odbijao sudjelovati. Tako su nastale fotografije koje spajaju meko svjetlo, pastelne boje i krvoproliće domaćih životinja. Ipak, i ovaj naizgled brutalan projekt pomogao mu je da sačuva stare i stvori nove uspomene i poveže se s obitelji.