Predstava o glumcima koji nisu prestali vjerovati umjetnosti ni u ratu
Nova predstava Kerempuha kroz humor i tugu istražuje može li umjetnost ljudima dati nadu i u najtežim vremenima
Drugi svjetski rat, bol, patnja, smrt i krvavi gubitci. Glumačka trupa koja usprkos tome nastavlja glumiti i živjeti za umjetnost. Upravo to je tematika kazališne predstave "Putujuće kazalište Šopalović" legendarnog srpskog pisca i scenarista Ljubomira Simovića, u režiji Aleksandra Popovskog koja se 9. travnja pretpremijerno izvela u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh.
Ovaj kazališni komad bavi se dubokom i uznemirujućom tematikom apsurdne poveznice rata i umjetnosti, glumljenja u kazalištu "pod sjenom vješala" te na tragikomičan način prikazuje očajne, ali i inspirirajuće priče likova na dasci. Članovi glumačke trupe "Putujućeg kazališta Šopalović" unatoč ratu, pripremaju nove predstave u okupiranom gradu, susreću se s njemačkim vojnicima i brojnim drugim preprekama. Ipak, ništa ih ne zaustavlja da žive svoju umjetnost. Je li uopće u takvom stanju primjereno igrati predstave i je li pošteno dopustiti ratnom stanju da u ljudima ubije glad za umjetnosti, ova predstava odgovara surovo.
Simovićev klasik duboko je potresan, ali i humorističan, progovara na oba jezika
Komad je pun šala i duhovitosti koje iznimno popraćuju osjećaj duboke tuge i apsurdne izgubljenosti kod samih protagonista. Prvenstveno je izveden 1985. godine na beogradskoj sceni gdje se zadržao na repertoaru čak pet sezona i pritom osvojio niz nagrada te ga je pogledalo gotovo 65.000 gledatelja. Od tada je doživio više od stotinu izvedbi, ne samo u regiji nego i širom svijeta. Ovoga se proljeća, s malim izmjenama u imenima likova, vraća u zagrebački Kerempuh. Redatelj predstave Aleksandar Popovski za 24sata podijelio je što rad na ovom projektu za njega predstavljao.
"Ovaj komad priželjkujem postaviti već sedam ili osam godina jer ga doživljavam kao pravu odu kazalištu. Predstava istražuje gdje se zapravo briše granica između kazališta i života", izjavio je.
Ovo putujuće kazalište čini izvrsna glumačka postava
Na visokoj razini izvedbe može se zahvaliti glumačkoj postavi čija imena već puno govore o njihovom nastupu. U predstavi igraju Borko Perić, Dražen Čuček, Tarik Filipović, Marko Makovičić, Damir Poljičak, Anita Matić Delić, Ornela Vištica, Ines Bojanić, Josipa Anković, Ozren Opačić i Josip Brakus. Interpretacija likova je autentična, a svaka scena odiše sigurnošću i predanošću kazališnom izrazu.
"Ova predstava nastala je prema antologijskom tekstu koji se kod nas prvi put postavlja i mogu je slobodno nazvati poslasticom za kazališne sladokusce. Splet emocija, smijeha i suza i svega što život nosi. I prije svega odgovor na pitanje jesu li glumci potrebni u teškim vremenima ratova i kriza", izjavio je Tarik Filipović za 24sata.
Dodatnu kvalitetu donosi i autorski tim od adaptacije i dramaturgije Dore Delbianco do scenografije Vanje Magić i glazbe Marjana Nećaka koji zajedno s glumcima stvaraju umjetnički dojmljiv rad. Scenografija koja prati estetiku hrvatskog gradića za vrijeme rata, krvavi zastori i tragovi nasilja te blato i granje na podu pa i sami kostimi oblikovani su tako da jasno naglašavaju sudar između svijeta kazališta i surove ratne svakodnevice, vizualno ističući razliku između glumačke iluzije i stvarnosti, ako stvarnost uopće za njih postoji.
Metaforičnost i višeslojnost tematike ono je što na dasci ostaje urezano u sjećanje
Što je uopće glumački poziv i je li u redu uvijek ga slušati? Može li taj poziv dovesti do ludila i je li svijet u ratnom stanju već doveden do ludila bez obzira na primjerenost ili neprimjerenost glumačkoga poziva? Ovaj komad ne može se nazvati običnom tragikomedijom upravo zbog gore navedenih pitanja koja postavlja gledateljima. Možemo reći da "Putujuće kazalište Šopalović" slavi i život i smrt. Glumci "kazališta Šopalović" slave ideju da je u redu izgubiti se u mašti i u stvaranju novih umjetničkih svjetova te se ne obazirati na kaos koji vlada u svijetu.
Glumci prenose poruku da se i u bešćutnosti ratnog vremena kroz umjetnost i kreativnost može pronaći tračak nade te barem na trenutak život učiniti podnošljivijim i boljim.
Predstava potiče na razmišljanje i o trenutnim svjetskim situacijama i ratnim napetostima te priziva osjećaj stalne iščekivanosti i neizvjesnosti, gotovo identičan onome koji ljudi danas osjećaju suočeni s globalnim krizama pa tako komad ne djeluje kao priča iz prošlosti, nego kao ogledalo sadašnjosti. Predstava nosi tešku i duboku poruku, ali baš je to ono što odražava važnost kazališne umjetnosti i njezinog postojanja.
"Putujuće kazalište Šopalović" će igrati tijekom cijelog travnja i svibnja, a više o rasporedu izvedbi i o ulaznicama, možete saznati na službenoj stranici kazališta Kerempuh.
