U vremenu brzih promjena i sve kraće pažnje publike, rijetka su djela koja uspijevaju zadržati trajnu popularnost. "Ero s onoga svijeta" zasigurno je jedno od njih, opera koja i danas živi punim plućima, zahvaljujući predanosti umjetnika i snazi priče koja prelazi granice vremena.

Izvodi se već gotovo sto godina, a još uvijek ima posebno mjesto u srcima brojnih gledatelja. Kako izgledaju pripreme pije nastupa, koji su najveći izazovi i po čemu se opera razlikuje od drugih umjetnosti otkrile su nam solistica Valentina Fijačko Kobić i ravnateljica Opere u zagrebačkom HNK Željka Barišić Pulig.

Bezvremenska priča puna humora i ljubavi

"Ero s onoga svijeta" najuspješnije je i najpopularnije djelo Jakova Gotovca koje je svoju praizvedbu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu imalo još davne 1935. Riječ je o komičnoj operi u tri čina koja kroz humor, živopisne likove i prepoznatljive glazbene motive donosi priču o snalažljivosti, ljubavi i ljudskoj dosjetljivosti.

Glavni lik, a ujedno i pokretač radnje je Mića, mladić iz bogate seoske obitelji u Dalmatinskoj zagori. S ciljem da pronađe djevojku kojom bi se oženio, prikazuje se kao siromah i predstavlja se kao Ero s onoga svijeta kako bi bio siguran da ga njegova odabranica istinski voli. Upravo njegovu srodnu dušu utjelovljuje višestruko nagrađivana solistica i nacionalna prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Valentina Fijačko Kobić. U predstavi igra Đulu, lik snažne emocije, ali izraženog humora.

"Trudim se da humor bude prirodan, a ne karikiran. Đula je duhovita zato što je životna i emotivna, a ne zato što je napisana da bude smiješna", objasnila je Fijačko Kobić i dodala kako upravo taj balans emocije i humora čini lik uvjerljivim i bliskim publici.

Iako već godinama pjeva na kazališnim daskama i nosi titulu jedne od omiljenih izvođačica, priznaje kako je trema prije nastupa uvijek prisutna, ali je s godinama naučila ne samo živjeti s njom, nego ju pretvoriti u energiju koja je nosi kroz čitavu izvedbu. Jednom kada se potpuno prepusti liku i priči, trema prestaje biti prepreka. Ipak, pozitivna trema samo je djelić završne faze pripreme.

Kako izgledaju zadnje pripreme

Posljednjih sat vremena prije izlaska na pozornicu za Valentinu su uvijek kombinacija praktične pripreme i fokusa. To je vrijeme rezervirano za frizuru i šminku, upjevavanje, kratko ponavljanje i zadnje provjere svega što joj je važno prije samog izlaska na scenu. Zatim slijedi nekoliko mirnih minuta koje solistica koristi kako bi se "prebacila" u lik i ušla u njegov svijet. Nakon toga, kaže, sve je posloženo, može se opustiti i potpuno uživati u predstavi.

Na pitanje osjeća li posebnu povezanost s publikom u operi "Ero s onoga svijeta" odgovorila je potvrdno i dodala kako publika vrlo brzo reagira, posebno u komičnim trenucima.

"Ta razmjena energije se stalno osjeti i svaka izvedba zbog toga ima svoju posebnu atmosferu", istaknula je Fijačko.

Osim izazovnog vokalnog dijela, Đula je i fizički zahtjevna uloga koja traži potpunu prisutnost na sceni, pokret i energiju. Tijelo je ovdje od velike važnosti jer glas i tijelo funkcioniraju zajedno. Međutim, kad je riječ o upoznavanju s novim likom, Valentina najčešće kreće od emocije jer vjeruje kako je najvažnije shvatiti što lik osjeća i što ga pokreće, a glas i tijelo se kasnije prirodno nadovežu. Kako bi lik dobro funkcionirao, sve mora imati unutarnju logiku smisao.

Umjetničko sazrijevanje i odnos s publikom

Kao umjetnica koja je godinama svoj talent oblikovala kroz obrazovanje, brojne nastupe, priznanja i susrete s publikom, danas na pozornicu dolazi s iskustvom koje njezin odnos prema izvedbi čini drugačijim nego na početku karijere. Otkrila je kako danas ima puno više unutarnjeg mira i povjerenja u vlastito iskustvo. Na pozornici joj je najvažnije biti iskrena ne samo prema liku, nego i prema glazbi te naposljetku, publici, za koju tvrdi da ju je nemoguće zavarati jer gledatelji uvijek prepoznaju i osjete kad izvedba dolazi iz srca.

U svojoj je karijeri utjelovila mnoge likove i svaka joj je uloga donijela nešto novo jer je su baš sve posebne na svoj način. Ipak, sigurna je da su one uloge koje izvođača najviše izbace iz zone komfora, ujedno i one koje ga najviše oblikuju. Iz takvih se uloga najviše nauči, i kao umjetnik i kao osoba.

"Glas i emocija dolaze izravno iz tijela, bez ikakvog posrednika i upravo zato opera često djeluje vrlo snažno i emotivno na publiku", naglasila je solistica i opisala operu kao posebnu vrstu umjetnosti koja spaja glazbu, tekst, glumu i pokret u jednom trenutku.

Zašto je "Ero s onoga svijeta" i danas toliko popularna opera? Valentina vjeruje da je to upravo zato što govori o ljudima, ljubavi, snalažljivosti i životnim radostima, temama koje su vijek aktualne. Glazba je bliska, humor je univerzalan i publika to i danas prepoznaje.

Iza kulisa zagrebačkog HNK

Operu obično doživljavamo iz perspektive gledatelja, u svečanom ozračju gledališta, pod svjetlima reflektora i uz završne ovacije. Nakon što nam je Fijačko Kobić približila kako izgleda svijet izvođača na pozornici, ostaje pitanje kako opera izgleda u trenucima kada publike nema, kad je kazalište tiho, a predstava još uvijek u nastajanju. Odgovor smo potražili tako što smo zavirili na probu opere "Ero s onoga svijeta", gdje nam se otvorio proces rada iza kulisa.

Biti i na probi i na izvedbi opere značilo je svjedočiti dvjema licima iste predstave, onome koji nastaje kad nitko ne gleda i onome koji živi kad gledaju svi. Razgovarali smo i s ravnateljicom Opere zagrebačkog HNK-a, koja nam je približila organizacijsku i umjetničku stranu tog složenog sustava.

Kad je u pitanju predstava koja se izvodi često, pjevači već dobro poznaju tekst i pokret svojih likova pa probe izgledaju vrlo slično pravoj izvedbi. "Ero s onoga svijeta" gotovo je rutinska predstava pa proba teče jednostavno, bez puno zastajkivanja. Na probi je scenografija tek djelomično naznačena, dovoljno da izvođači znaju gdje trebaju stajati i kako se trebaju kretati po pozornici. Najveća razlika u usporedbi s pravom izvedbom je ta da su izvođači na probi normalno odjeveni, bez kostima, šminke i frizure.

Iako se kostimografija čini kao manje bitan element od pjevanja, zapravo igra veliku ulogu u čitavoj izvedbi i uvelike doprinosi kvaliteti predstave i uvjerljivosti samih likova. Na probi vlada opuštena atmosfera, pjevači dobro poznaju svoje uloge pa dok završi njihova točka, mogu nakratko "odlutati" iz svojih likova, stignu se osmjehnuti kolegama na pozornici pa čak i međusobno tiho popričati. Ništa od toga se naravno, neće dogoditi na predstavi jer za vrijeme prave izvedbe vlada potpuna profesionalnost i ozbiljno shvaćanje uloge. Neki od izvođača imaju malu djecu koja statiraju u predstavi pa dolaze i na probe. U novoj izvedbi "Ero s onoga svijeta" dio scenografije je i pravi, živi konj koji stoji u pozadini uz pratnju, a njegov dolazak na pozornicu oduševio je publiku.

Tradicija i suvremenost opere

U razgovoru s ravnateljicom opere Željkom Barišić Pulig, saznali smo da je ova produkcija na repertoaru već gotovo 35 godina, u režiji Krešimira Dolenčića. Tijekom tog razdoblja produkcija je prošla određene obnove, ali temelj je ostao isti – libreto i partitura koji sami po sebi dokazuju da je riječ o univerzalnom djelu. Željka je naglasila kako se njihov pristup u oblikovanju repertoarne politike prepoznaje u njegovanju tradicije uz stalno osvježavanje energije ansambla što predstavi omogućuje da ostane atraktivna u izvedbenom smislu.

Kao bitne elemente koji doprinose kvaliteti čitave izvedbe izdvojila je Gotovčevu glazbu koja se oslanja na folklorne elemente i jasne, pjevne melodije koje operi daju prepoznatljiv karakter te najpoznatije "Završno kolo" brzog tempa koje donosi snažnu scensku energiju. Iako se radi o dugovječnoj produkciji, priznala je da izazovi svejedno postoje. Najviše se očituju u održavanju visoke umjetničke razine i pokušaja da se ona prenese na nove generacije pjevača i izvođača.

"Jedna od temeljnih misija Opere HNK-a u nadolazećoj sezoni upravo je predstavljanje ove produkcije međunarodnoj publici", izjavila je ravnateljica i ispričala kako su s ovom predstavom uspješno gostovali u inozemstvu, a planiraju i daljnja međunarodna gostovanja.

Zanimalo nas je kako bi opisala identitet Opere HNK-a danas, na što je odgovorila da se u posljednje četiri sezone Opera HNK-a uspjela snažno međunarodno pozicionirati i to zahvaljujući predanom radu cijelog ansambla i tima te jasnoj viziji intendantice Ive Hraste Sočo. Danas HNK ima samouvjeren i prepoznatljiv operni identitet, koji istodobno njeguje kanonska djela i ostavlja prostor suvremenim naslovima. Istaknula je kako je upravo to smjer kojim bi voljela nastaviti, hrabro, odgovorno, i s jasnom sviješću o ulozi nacionalne kuće. Cilj im je da se mlada publika, posebno učenici i studenti koji prvi put dolaze gledati operu, u kazalištu osjećaju pozvano i dobrodošlo.

"Važno nam je da prepoznaju operu kao prostor emocije, identiteta i zajedništva, ali i kao mjesto koje im pripada", zaključila je Željka.

Operom "Ero s onoga svijeta", ali i ostalim programima, izložbama i edukativnim sadržajima pozvala je mlade na povratak u kazalište, ne samo kao gledatelje, nego i kao aktivne sudionike kulturnog života. Mladi su, naposljetku, oni na kojima svijet ostaje.