NIKAD VIŠE MAINSTREAM Vesterni se gledaju samo ako su dobro upakirani u akciju

Ako su svi "kaubojci" koje poznajete oni koji se vikendom ujutro prikazuju na Hrvatskoj radioteleviziji, vjerojatno je riječ o onima staroga kova. Zlatnim dobom vesterna smatraju se '50-te godine prošlog stoljeća i rijetko se koji noviji vestern probio u mainstream kulturu, većinom ostaju na marginama filmske umjetnosti, rezervirani isključivo za ljubitelje ovoj žanra.

Ipak vesterni se nikad nisu prestali snimati, a ako se može suditi po 2021., mogli bi doživjeti i ponovni uzlet popularnosti. U samo nekoliko tjedana na streaming platformu Netflix došla su dva vesterna. "The Harder They Fall" s Idrisom Elbom u glavnoj ulozi i "The Power of the Dog" s Benedictom Cumberbatchom u ulozi karizmatična i zastrašujućeg rančera Phila Burbanka koji bi mogao stati bok uz bok vesternovskim legendama Eastwoodu i Johnu Wayneu, a publika i kritičari već mu predviđaju nominaciju za najboljeg glumca na ovogodišnjim Oscarima.

Oscar nije mjerilo

No, ističe filmski kritičar Jurica Pavičić, spekulacija može li se vestern vratiti u mainstream ne može se temeljiti na kritikama i eventualnom Oscaru. Oscar je umjetnička nagrada koja posljednjih godina ne ide jako komercijalnim filmovima.

"Svaki put kad bi se počelo govoriti vraća li se vestern, on bi se vraćao, ali ne kao dominantan kontinuirani žanr kao što su danas filmovi o superjunacima", napominje Pavičić.

Vestern se vratio na streaming platforme kao proizvod za suvremenu publiku koja će 'bingeati' serije, tvrdi Višnja Skorin

Ako se njega pita, vestern je postao samo "jedan od artikala u samposluzi", a to dokazuje "The Harder They Fall". Taj film napušta klasične vesternovske značajke i unosi elemente akcijskih filmova, tarantinovskog brutalnog nasilja i, ono što najviše iznenađuje, nimalo vesternovski hiphoperski soundtrack. Mogu li takvi moderni, nesvakidašnji elementi vratiti vesterne na srednjostrujašku scenu ili prije postići protuučinak, pitali smo redateljicu Višnju Skorin.

Skorin tvrdi da su starinski klasični vesterni bili "prejednostavni" za današnju publiku pa su se s vremenom promijenili i stilom prilagodili suvremenom filmu. Takve vesterne nazivamo neovesternima. Počivaju na utabanatim temeljima svojih "klasičnih" predaka. Ako se pita Quentina Tarantina, kultni "Dobar, loš, zao" najbolji je film svih vremena. Stoga ne čudi da je njegove elemente posudio i redatelj "The Harder They Fall" britanski producent i glazbenik Jeymes Samuel, poznatiji kao The Bullits.

Vesterni se sada bingeaju

A jesu li vesterni kao žanr rezervirani samo za "stariju" publiku dok mladi radije biraju akcijske filmove i superjunake, treba imati na umu da su danas i "stara" i "mlada" publika odrasle u eri postvesterna, navodi Pavićić.

"Publika koja je bila aktivna kad je vestern bio mainstream danas je jako, jako stara, to su ljudi stariji od 1940-og godišta", napominje kritičar.

Tako ni "staroj" ni "mladoj" publici vestern nije žanr uz koji su odrasli. I jedna i druga će ga možda gledati: prva ako se u vestern upakira klasična drama ili akcijski film (kao "Power of the Dog"), a druga će ga gledati kao još jednu od sastavnica žanrovske samoposluge, objašnjava Pavičić.

'Svaki put kad bi se počelo govoriti vraća li se vestern, on bi se vraćao, ali ne kao dominantan žanr kao što su danas filmovi o superjunacima', ističe filmski kritičar

Budući da se vestern kao žanr prilagodio publici, Skorin smatra da u Hrvatskoj postoji vestern publika i osim one koja gleda klasične vesterne koji su odlična razbibriga za nedjeljno jutro.

"Ne zaboravimo ekspanziju streaming platformi na kojoj se vestern vratio i kao proizvod za suvremenu publiku koja će 'bingeati' serije", kaže redateljica.

Da bi vestern bio vestern

Klasični vestern je tipičan američki macho-žanr nastao vrlo rano, još 1930-ih. Karakterizira ga moralna jednostavnost, crno-bijeli arhetipovi poput dobrih kauboja koji spašavaju gradove, zle odmetnike pobjeđuju u dvobojima, a koltove nose "prokleto nisko", opisuje redateljica Višnja Skorin.

U vesternu je scenografija uvijek gradić u divljini, sastavljen od jedne ulice i obveznog saluna. Kad su vesterne počeli snimati izvan filmskih studija, u ikonografiju su ušle nepregledne prerije, osamljene farme i klanci na čijim vrhovima vrebaju Indijanci, a glavni lik je jahao u nepoznato prostranstvo.

"Kako se mijenjalo društvo, mijenjale su se i neke konvencije tog žanra, pa tako Indijanci više nisu negativci, žene zauzimaju sve važnije uloge, a muški pozitivci su često u moralnim dvojbama", objašnjava Skorin.

UNSPLASH

U vesternu je scenografija uvijek gradić u divljini, sastavljen od jedne ulice i obaveznog saloona

• 
• 
• 

Vesternoidan, ali ne pravi vestern

"Power of the Dog" možda je vesternoidan po ikonografiji, no nije u pravom smislu vestern, objašnjava filmski kritičar Jurica Pavičić. Prvi razlog zašto nije "pravi vestern" je epoha, on se događa 1920-ih, dakle, u razdoblju debelo iza uvriježene ere vesterna koja se proteže od kolonizacija Zapada 1840-ih do dolaska željeznice i telegrafa oko 1890-ih. Drugi razlog je taj da je "Power of The Dog" prestižna art-drama nastala prema književnom predlošku.

"Klasični vesterni su bili žanrovski filmovi srednje struje koji su u filmskom tržišnom polju imali položaj mnogo sličniji današnjim Marvelovim filmovima nego 'Power of the Dog'. Oni su bili podvrsta akcijskog filma", zaključuje Pavičić.