Suzavac mržnje i spirala straha
S globalnim porastom desnog radikalizma brzo smo uskočili u ovaj vlak i od komentiranja javnih gay parada s “neka to rade u svoja četiri zida” prešli na neodobravanje da se ljudi druže i u zatvorenom prostoru. U svakom slučaju, dan nakon napada suzavcem na posjetitelje LGBTQ programa u zagrebačkom klubu Super Super, nekoliko stotina prosvjednika okupilo se na Trgu žrtava fašizma u znak solidarnosti sa žrtvama. Prosvjed kao prosvjed.
Mahalo se transparentima, pjevalo i pomalo zaplesalo, uz jedinstvenu poruku da ih napad u klubu neće zastrašiti. Imajući to na pameti, malo je reći da je iznenadilo upozorenje kojim je službeno zatvoren prosvjed.
“Molimo prisutne da se razilaze u grupama bez ikakvih obilježja”, rekla je jedna od govornica, naglasivši tu poruku tri puta. Nisam mogla ne primijetiti nesklad između tona prosvjeda i posljednjeg upozorenja premda ga ne smatram nelogičnim.
Čudili smo se i distancirali od žalosnih događanja po Americi, ne mogavši zamisliti da bi se isti scenarij mogao preliti i na domaći teritorij. Zatim se dogodio vikend u kojem se pokazalo da je horor pokucao i na hrvatska vrata. Okrivljavali mi novu vlast, zastrašujući govor mržnje koji se može pronaći u svakom drugom komentaru na društvenim mrežama i medijskim portalima ili bezbrižnost policije zbog tog napada - najviše plaši to da se od nedjelje 12. veljače dobar dio hrvatskih građana boji za vlastiti život. To je vjerno pokazalo upozorenje koje su poslali organizatori prosvjeda.
I ja se bojim, ali za hrvatsko društvo. Ako smo u stanju baciti suzavac na ljudsko biće s namjerom da mu momentalno prekinemo život na ovakav nehuman način, onda se zaista trebamo zabrinuti. Zbog naše društvene svijesti, odgoja mlađih naraštaja i pogrešnog smjera kojim smo pošli.
Mahalo se transparentima, pjevalo i pomalo zaplesalo, uz jedinstvenu poruku da ih napad u klubu neće zastrašiti. Imajući to na pameti, malo je reći da je iznenadilo upozorenje kojim je službeno zatvoren prosvjed.
“Molimo prisutne da se razilaze u grupama bez ikakvih obilježja”, rekla je jedna od govornica, naglasivši tu poruku tri puta. Nisam mogla ne primijetiti nesklad između tona prosvjeda i posljednjeg upozorenja premda ga ne smatram nelogičnim.
Čudili smo se i distancirali od žalosnih događanja po Americi, ne mogavši zamisliti da bi se isti scenarij mogao preliti i na domaći teritorij. Zatim se dogodio vikend u kojem se pokazalo da je horor pokucao i na hrvatska vrata. Okrivljavali mi novu vlast, zastrašujući govor mržnje koji se može pronaći u svakom drugom komentaru na društvenim mrežama i medijskim portalima ili bezbrižnost policije zbog tog napada - najviše plaši to da se od nedjelje 12. veljače dobar dio hrvatskih građana boji za vlastiti život. To je vjerno pokazalo upozorenje koje su poslali organizatori prosvjeda.
I ja se bojim, ali za hrvatsko društvo. Ako smo u stanju baciti suzavac na ljudsko biće s namjerom da mu momentalno prekinemo život na ovakav nehuman način, onda se zaista trebamo zabrinuti. Zbog naše društvene svijesti, odgoja mlađih naraštaja i pogrešnog smjera kojim smo pošli.