Samo mijena stalna jest
Stvarno je zanimljivo kako je definicija stresa vrlo bliska definiciji promjene: unutrašnji odgovor organizma na unutarnji ili vanjski zahtjev za prilagodbu. Razumijevanje da je ovaj ciklus univerzalan i dobro poznati procesi mogu nam olakšati promjenu i pomoći pri prijelazu iz faze u fazu. U tom kontekstu razlikujemo:
1. Status quo - Prisutno zadovoljstvo, ugodna rutina i poznatost. S vremenom se javlja potreba za promjenom. Ona traži prilagodbu u ovom fino ugođenom sustavu koji je dosad funkcionirao. U ovoj fazi je važno prepoznati potrebu za prilagodbom te, metaforički, izvagati prednosti i nedostatke.
2. Dvojba - Gubi se poznatost i ugodna rutina terena i javlja se otpor prema promjeni, nekad se on preruši u negiranje potrebe za promjenom, a nekad u grčevito držanje obrazaca koji su do tog trenutka funkcionirali. Naši obrasci su bili tu u dobru i zlu, odani smo im jer druge opcije izgledaju strašnije i neizvjesne. Nije potrebno, a može biti i pogubno pokušati se naglo rastati s njima. Korisnije je pozabaviti se njihovom svrhom, tj. koju su potrebu ispunjavali i možemo li biti otvoreni za druge opcije. Ponekad je za izlazak iz dvojbe dovoljno pobuditi osnovanu sumnju da postojeći sustav ima sve odgovore i da ga ne treba dirati.
3. Istraživanje - Kad se potreba za promjenom osvijesti i prihvati, oslobađa se kreativna energija da istražimo druge mogućnosti kao i stanja u kojima smo. Novo i nepoznato sa sobom nose dozu nelagodnog iščekivanja i potencijal za izbjegavanje. Ovo je faza za prihvaćanje emocija i iskustava koje dolaze s ciljem usmjerenog djelovanja, a ne bijega ili borbe protiv promjena. U ovoj fazi je korisno podsjećati se da su padovi i pogreške u procesu nužni i korisni, iz njih učimo i kroz njih rastemo.
4. Prilagodba - Usmjereni smo na optimizaciju poboljšanog sustava i djelujemo s novom energijom. Možemo se posvetiti realizaciji onog što smo prepoznali kao potrebnu promjenu. U ovoj je fazi korisno podijeliti dugoročniji cilj u manje, lakše dosežne. Važno je prepoznati i male korake naprijed i slaviti ih. Promjene i potencijal koji donose mogu biti vrlo inspirirajući i osnažujući i kontinuiran su proces koji nikad ne završava. Pa počnimo…
1. Status quo - Prisutno zadovoljstvo, ugodna rutina i poznatost. S vremenom se javlja potreba za promjenom. Ona traži prilagodbu u ovom fino ugođenom sustavu koji je dosad funkcionirao. U ovoj fazi je važno prepoznati potrebu za prilagodbom te, metaforički, izvagati prednosti i nedostatke.
2. Dvojba - Gubi se poznatost i ugodna rutina terena i javlja se otpor prema promjeni, nekad se on preruši u negiranje potrebe za promjenom, a nekad u grčevito držanje obrazaca koji su do tog trenutka funkcionirali. Naši obrasci su bili tu u dobru i zlu, odani smo im jer druge opcije izgledaju strašnije i neizvjesne. Nije potrebno, a može biti i pogubno pokušati se naglo rastati s njima. Korisnije je pozabaviti se njihovom svrhom, tj. koju su potrebu ispunjavali i možemo li biti otvoreni za druge opcije. Ponekad je za izlazak iz dvojbe dovoljno pobuditi osnovanu sumnju da postojeći sustav ima sve odgovore i da ga ne treba dirati.
3. Istraživanje - Kad se potreba za promjenom osvijesti i prihvati, oslobađa se kreativna energija da istražimo druge mogućnosti kao i stanja u kojima smo. Novo i nepoznato sa sobom nose dozu nelagodnog iščekivanja i potencijal za izbjegavanje. Ovo je faza za prihvaćanje emocija i iskustava koje dolaze s ciljem usmjerenog djelovanja, a ne bijega ili borbe protiv promjena. U ovoj fazi je korisno podsjećati se da su padovi i pogreške u procesu nužni i korisni, iz njih učimo i kroz njih rastemo.
4. Prilagodba - Usmjereni smo na optimizaciju poboljšanog sustava i djelujemo s novom energijom. Možemo se posvetiti realizaciji onog što smo prepoznali kao potrebnu promjenu. U ovoj je fazi korisno podijeliti dugoročniji cilj u manje, lakše dosežne. Važno je prepoznati i male korake naprijed i slaviti ih. Promjene i potencijal koji donose mogu biti vrlo inspirirajući i osnažujući i kontinuiran su proces koji nikad ne završava. Pa počnimo…