Ljubomora i posesivnost - kada se zabrinuti?
Ljubomora - začin u odnosu ili signal za oprez? Ljubomora je složen koncept koji uključuje nekoliko aspekata - procjenu okolnosti, percepciju i vjerovanja osobe, emocionalno stanje i, moguće, posesivno ponašanje. Okolnosti koje pokrenu ljubomoru najčešće su one koje se percipiraju rizičnima kao što su ulazak u novo društvo, doseljenje zgodnog susjeda ili susjede, promjena studijske grupe, odlazak na međunarodnu razmjenu i slično. U slučaju intenzivne ljubomore sve je više okolnosti koje osoba vidi kao "opasne" za odnos. Javljaju se posesivna ponašanja kao pokušaj prevencije gubitka, kao što su provjeravanje drugih kontakata bliske osobe, kontrola njenih aktivnosti i druženja, obramben i odbijajući stav u susretu s drugim osobama i sl.
Važno je imati na umu kako je, u većini slučajeva, posesivnost znak da se osoba bori s nekom teškoćom. Posesivnost se često povezuje s narušenom slikom o sebi, tjeskobom, sniženim samopouzdanjem i samoefikasnošću. Posesivne osobe ponekad i nisu svjesne koliko je problematično njihovo ponašanje, a ignoriranje ponašanja može samo podgrijati moguće narušeno samopouzdanje ili strah od odbacivanja. U tom slučaju svakako je dobro:
pokušati upozoriti na problem na asertivan, ali podržavajući način. Osobi obrazložite na koji način su posesivna ponašanja opasna za vaš, ali i druge odnose;
dati osobi do znanja da ste uz nju i da je prihvaćate i razumijete, ali da je potrebno unijeti određene promjene kako bi odnosi bili zdraviji;
istaknuti koja su to ometajuća ponašanja. Za početak pronađite, za odnos zdravija, alternativna ponašanja te potičite iskrenost;
poraditi na toleranciji na neizvjesnost u odnosima i poštivanju osobnih granica. Osvijestiti kako nema jamstva u odnosima te da iz svakog učimo i razvijamo se, čak i u slučaju prekida;
potrebno je revidirati postojeća pravila i ideje o odnosima te se suočiti s prisutnom tjeskobom;
u slučaju da je riječ o manjim smetnjama osoba ima kapaciteta nositi se s ovom povratnom informacijom i, uz potporu, može korigirati ponašanje i revidirati očekivanja. U slučaju da osoba to ipak nije u mogućnosti svakako je korisno potražiti stručnu pomoć.
Važno je imati na umu kako je, u većini slučajeva, posesivnost znak da se osoba bori s nekom teškoćom. Posesivnost se često povezuje s narušenom slikom o sebi, tjeskobom, sniženim samopouzdanjem i samoefikasnošću. Posesivne osobe ponekad i nisu svjesne koliko je problematično njihovo ponašanje, a ignoriranje ponašanja može samo podgrijati moguće narušeno samopouzdanje ili strah od odbacivanja. U tom slučaju svakako je dobro:
pokušati upozoriti na problem na asertivan, ali podržavajući način. Osobi obrazložite na koji način su posesivna ponašanja opasna za vaš, ali i druge odnose;
dati osobi do znanja da ste uz nju i da je prihvaćate i razumijete, ali da je potrebno unijeti određene promjene kako bi odnosi bili zdraviji;
istaknuti koja su to ometajuća ponašanja. Za početak pronađite, za odnos zdravija, alternativna ponašanja te potičite iskrenost;
poraditi na toleranciji na neizvjesnost u odnosima i poštivanju osobnih granica. Osvijestiti kako nema jamstva u odnosima te da iz svakog učimo i razvijamo se, čak i u slučaju prekida;
potrebno je revidirati postojeća pravila i ideje o odnosima te se suočiti s prisutnom tjeskobom;
u slučaju da je riječ o manjim smetnjama osoba ima kapaciteta nositi se s ovom povratnom informacijom i, uz potporu, može korigirati ponašanje i revidirati očekivanja. U slučaju da osoba to ipak nije u mogućnosti svakako je korisno potražiti stručnu pomoć.