HRVATSKI MJUZIKLI Veliki autorski projekti za nezavisnu scenu gotovo su nedostižni

Svaki dobar mjuzikl treba imati step točku, barem jednog transvestita, brdo novca i poželjno je da autor nije politički korektan - našalio se Igor Weidlich, dramaturg i dramski pisac, novinar i glavni urednik Globala, koji je ove subote gostovao na projektu JazzElle Saturday Theatre Fever. Ovaj niz edukativnih radionica i predavanja redovno organizira koreografkinja i osnivačica plesnog studija JazzElle, Tihana Strmečki, koja je nedavno u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci koreografirala poznate mjuzikle "Evita" i "Sunset Boulevard". Weidlich, trenutačno jedan od rijetkih autora koji se na ovim prostorima sustavno bavi ovim žanrom, održao je predavanje "The Book of Moron - Musical in Writer's Mind". Osim poigravanja šaljivim stereotipima u svom predavanju, Weidlich se fokusirao na vlastite uspone i padove na kazališnoj sceni, kao i na probleme i izazove suvremene hrvatske mjuzikl scene. Foto: Petra Orešković / GLOBAL

Nositi se s 'promašajima'

"Put do uspjeha nije lagan zadatak, on se sastoji od brojnih uspona i padova. Mjuziklu me privukla energija koja je proizlazila iz te čudne 'mješavine' pjevanja, plesa i glume. U mojim počecima teško je bilo pronaći bilo kakvu snimku ili sliku mjuzikla sa svjetskih pozornica jer interneta nije bilo ili je bio daleko od ovoga što imamo danas. O putu na Broadway ili West End mogao sam samo sanjati. Tako da sam preko granice, u Grazu ili Trstu, išao nabaviti poneki soundtrack i na temelju toga slagati priče, odigravati scene u vlastitoj glavi. Tu nije bilo druge nego pustiti mašti i kreativnim kotačićima da rade svoje", objašnjava dramaturg koji se kazalištem počeo baviti u studentskim danima.

'Jedini pokazatelj uspjeha na kraju je publika koju moraš imati od prve do zadnje sekunde', tvrdi Igor Weidlich

Weidlich navodi da su prvi mjuzikli koje je radio "bili promašaj" u dramaturškom smislu, bilo je tu i nekih amaterskih uspjeha i mnogo entuzijazma, ali sve je to bila jedna velika mješavina pozitivnih i negativnih iskustava, u kojoj se čovjek lako može zasititi i dići ruke od svega. U jednom trenu obeshrabren u potpunosti se posvetio novinarskom i uredničkom poslu i na neko vrijeme napustio kazališno stvaralaštvo. [caption id="attachment_23930" align="aligncenter" width="1920"] Foto: Petra Orešković / GLOBAL Ipak, kako kaže, mjuzikl je za njega "prezarazan i veći od života", a u igru ga je vratila "Crna kuća - mjuzikl u boji", veliki projekt nezavisnog kazališta kojeg je u dvije godine pogledalo 60.000 gledatelja, kako stoji na službenoj stranici producentske kuće B GLAD Produkcija. "Crna kuća je bila spektakl koji je iznova pokrenuo autorsku mjuzikl scenu u Hrvatskoj, bez lažne skromnosti", tvrdi dramaturg, a ističe i da se osnova priče temeljila na stvarnim događajima i lokacijama na Kaptolu, ali je sve pretočeno u jedan urnebesni i šareni mjuzikl zbog kojeg su u Zagreb dolazili puni autobusi iz svih dijelova Hrvatske. https://www.youtube.com/watch?time_continue=18&v=TyeLQFSE9F4&feature=emb_logo

Mjuzikl je show biznis

U dosadašnjoj karijeri Weidlich je radio na velikom broju projekata, a neki od najpoznatijih su "Who the Fu*k is Biba?", "Mi o vuku", "Loptice", "Mikrofoni" i "Pacijenti". Tako na temelju vlastitog bogatog iskustva Weidlich ističe da je financiranje glavna prepreka postavljanja mjuzikla, posebice kada je riječ o nezavisnim kazalištima koja ovise o dobrom PR-u i sponzorima kojih u Hrvatskoj gotovo da i nema, a i država ih zakonskom regulativom ne potiče da financijski podrže kulturu. "Veliki projekti, poput Crne kuće, zbog financija su za nezavisnu produkciju prilično nedostižna stvar", kaže autor i dramaturg te naglašava da mjuzikl treba shvatiti kao show biznis. Dodaje da je za svakog producenta ulazak u svijet autorskog mjuzikla u našoj regiji danas izazovna i prilično neizvjesna avantura, ali mladi ne bi trebali odustati od tog žanra.

'Mi nemamo nikakve akademije za mjuzikle, ja sam se 12 godina uzastopno vraćala na Broadway da bih se obrazovala', navodi Tihana Strmečki

"Mjuzikl je najzahtjevnija kazališna forma, a Hrvatska je u povijesti imala snažnu autorsku mjuzikl scenu koja je izrodila klasike, sad je vrijeme da se otvore vrata za nove generacije da stvaraju mjuzikle, jer u sve većoj mjeri prate svjetske trendove i prilagođavaju se duhu vremena", smatra Weidlich, sretan jer nije odustao od mjuzikla. Ipak, nakon razvijene karijere i zabilježenih uspjeha i dalje smatra da pravi recept za dobar mjuzikl ne postoji, iako je riječ o prilično matematički preciznom i proračunatom žanru. "Važno je eksperimentirati, pokušavati, ne odustajati. Jedini pokazatelj uspjeha na kraju je publika koju moraš 'imati' od prve do zadnje sekunde", tvrdi umjetnik.

Lekcije s Broadwaya i West Enda

Organizatorica predavanja, Tihana Strmečki, svoja znanja redovno izoštrava u New Yorku, Londonu i Parizu. Broadway i West End na neki su joj način drugi dom, a s Weidlichom je surađivala na brojnim projektima, uključujući i popularnu "Crnu kuću". "Mjuzikli spajaju tri najvažnije kazališne cjeline, glumu, pjevanje i ples, u jedno", pojašnjava Strmečki i upozorava da je razlika između hrvatske mjuzikl scene i Broadwayja u tome što tamo "postoje institucije na kojima djeca od malih nogu kreću učiti sve tri discipline", dok na domaćoj sceni imamo izvođače koji su vrhunski u jednoj od disciplina dok druge dvije najčešće nisu uspjeli izgraditi na istoj razini. [caption id="attachment_23933" align="aligncenter" width="1920"] Foto: Petra Orešković / GLOBAL "Mi nemamo nikakve akademije za mjuzikle, ja sam se 12 godina uzastopno vraćala na Broadway da bih se obrazovala", navodi Strmečki i dodaje da su tematska predavanja i radionice jedini način da se znanja prenesu široj publici. "U Hrvatskoj ima strasti i entuzijazma", naglašava koreografkinja, a Weidlich dodaje da domaća mjuzikl scena nije stala, kao što mnogi smatraju, nakon kultne "Jalte" ili "Gubec bega".