Jedan dan radiš intervju s nobelovcem, drugi dan s kriminalcem
'Nepredvidljivost je u novinarstvu ono što je uzbudljivo, to je specifičan posao za koji se mora imati strast'
Goran Ogurlić novinarsku i glavnouredničku karijeru započeo je u riječkom omladinskom listu Val. Pokrenuo je dvoje novine, tjednik Kronika i dnevni list naziva Primorsko–goranski dnevnik. Uređivao je neka revijalna izdanja Novog lista, surađivao u Slobodnoj i Nedjeljnjoj Dalmaciji i Globusu. U Jutarnjem listu od osnivanja 1998. bio je urednik deska, a potom pomoćnik glavnog urednika, da bi 2006. prihvatio ponudu Večernjeg lista i bio glavni urednik punih devet godina. Na mjesto glavnog urednika Jutarnjeg lista vratio se prije dvije godine.
Radili ste u regionalnim listovima i onda prešli na list koji obuhvaća državni teritorij - kakva je to promjena?
Promjena je u fokusu. Dok u jednom trenutku vodiš neki regionalni medij, glavni ti je fokus nekakav gradonačelnik ili župan. Kad to prevedeš na nacionalnu razinu, onda se otvaraju mnogo širi fokusi. Nacionalne novine ne idu toliko duboko, u samu srž problema lokalne zajednice. Nacionalne dnevne novine nemaju resurse da se spuste tamo gdje mogu ići lokalni mediji. Iako je lokalna zajednica htjela čitati stvari o njima na nacionalnoj razini. Posljednja istraživanja kažu da su lokalni mediji pokazali mnogo veću stabilnost u nakladi u doba krize nego nacionalni.
Kako urednik prepoznaje dobrog novinara?
Kod mladog novinara cijenim strast i želju. Ako želite izaći nekamo i želite napraviti dobru priču, to je ono što se posebno cijeni i ja odmah vidim tko će biti stvarno dobar novinar. Kad postoji ono, što mi kažemo, želja da se grize, da nikad nije dovoljno, da se dodatno istraži nešto i da si potpuno siguran da imaš sve argumente jedne priče.Redakcija otvara mnogo mogućnosti, od putovanja do susreta s mnogo ljudi različitih profila. Može se dogoditi da jedan dan radiš intervju s kriminalcem, a drugi dan s nobelovcem, i to je realan život. To je nešto što se bez problema može dogoditi u jednoj redakciji. Upravo je ta nepredvidljivost dosta uzbudljiva, i to je specifičan posao za koji se mora imati strast za priču bilo kakve vrste. Od priče sa zagrebačke tržnice do priče koja se bazira na ozbiljnim dokumentima koje je netko u redakciju dostavio, a sadrže kompletan dosje neke velike priče. Ljudi koji čitaju medije, koji prate medije, još više vjeruju medijima nego policiji. Još misle da mediji imaju mnogo veći utjecaj da riješe neki problem, da utječu na to da se ispravi neka nepravda. Nama se često događa da prije tužiteljstva imamo dokumente.
Koliko vi pišete kao urednik?
Ništa ne pišem. Ne pišem zato što nemam koncentracije raditi neku ozbiljniju priču, osim što ponekad napravim neki intervju ili komentar, ali neku ozbiljniju priču ne radim. Toliko sudjelujem u cijelom procesu proizvodnje pa mi je nemoguće, ali veselim se danu kada ću opet pisati.
Postoji li neki slučaj da je novinar odbio napisati priču iz osobnih razloga?
U Statutu imamo obvezu da uvažimo razloge ako netko ima osobne razloge ili priziv savjesti ili nekakav razlog da se želi isključiti iz priče. Jedna je naša novinarka prije sedam-osam mjeseci rekla da ne može raditi priču iz osobnih razloga. Ti osobni razlozi mogu biti razni, može biti da je njezina obitelj uključena u tu priču pa neće biti objektivna, može biti u sukobu interesa, može imati nekakav drugi razlog, ali ako je taj razlog meni logičan, ja ću to jednostavno dati drugom novinaru.
Jutarnji se financira od naklade i oglasa, ali dio financija čine i konferencije?
To je novi oblik zarade, ali ne samo zarade nego i način da se okupe neki ljudi, da se promisli neka ozbiljna tema i da to bude neka funkcija medija. Iako je to u nas pokrenuto isključivo iz financijskih razloga jer oglašivači danas više ne žele toliko platiti oglas, žele sudjelovati u nekoj priči.