Velika srca Ilice 29

Volonterski centar djeluje kao lokalni centar za područje Zagreba i okolice, no u sklopu Hrvatske mreže volonterskih centara sa drugim regionalnim i lokalnim centrima u biti djeluje kao regionalni centar. Volonterski centar informira građane o volontiranju, o pravima i obvezama te o mogućnostima volontiranja, no također provode i raznorazne edukacije za organizatore volontiranja, udruge te neprofitne organizacije koje uključuju volontere u rad. „Postoji tzv volonterska burza, gdje trenutno imamo više od 580 organizatora volontiranja s područja grada Zagreba i preko 14 i pol tisuća volontera koji su u bazi, znači to su osobe koje su zainteresirane za volontiranje.“ – navodi Tanja Starčević, koordinatorica promotivnih aktivnosti Volonterskog centra Zagreb.

Kada se neka osoba registrira u bazu Volonterskog centra, odmah može navesti svoja interesna područja na kojima bi htjela volontirati, te joj sukladno naklonosti određenom području Volonterski centar javlja koji su projekti aktualni i na koje se može prijaviti. No također, i bez prijave u bazu ljudi željni volontiranja mogu svakodnevno pretraživati projekte te se izravno javiti organizatorima volontiranja. „Na stranici www.vcz.hr postoji rubrika „Lokalno volontiranje“ i ovdje se nalaze svi aktualni projekti za koje se traže volonteri. Postoji i kalendar projekata gdje se po mjesecima može vidjeti koji su projekti otvoreni, na koji se još može prijavit te za koji su prijave zatvorene“ – kaže Tanja Starčević.

Jedna od dugogodišnjih članica Volonterskog centra je Alenka Kralj, Puljanka sa zagrebačkom adresom i studentica sociologije na Hrvatskim studijima. Volontirati je počela još 2013.godine te još i dan danas to isto čini sa jednakim žarom i ljubavlju. „Oduvijek sam voljela pomagati i činiti dobro za druge koliko god je to u mojoj mogućnosti, a nekada i više.Moje prvo volontersko iskustvo je bilo u Udruzi za samozastupanje, Zagreb. Nakon toga sam shvatila da ne postoji novčana naknada koja može toliko ispuniti srce čovjeka kao što to može sreća drugih koji besprijekorno cijene tvoje nesebično poklonjeno vrijeme. Taj osjećaj u meni pokrenuo je val daljnjih volonterskih želja. Raštrkala sam svoja volonterska iskustva na različitim područjima sve u cilju boljeg upoznavanja sebe, svojih mogućnosti, otkrivanju potencijala i konstantom promicanju vlastitih granica. Volontiranje je postalo jedna velika ljubav i grubo rečeno, blaga ovisnost, od koje se ne namjeravam odvikavati“

Alenka je trenutno volonterka Udruge cerebralne paralize Istarske županije, Crvenog križa Pula, Centra za socijalnu skrb Pula, Down centra u Puli, Hrvatskog Crvenog križa, Centra za rehabiiltaciju Silver, Europske Sveučilišne športske organizacije, Volonterskog centra Zagreb, volonter AIESEC-a i Hrvatskog saveza slijepih. U svijetu onih koji se bave volontiranjem ono nije samo neka sporedna stvar koju odrade tek tako, volontiranje je način života. „Uglavnom imam za obaviti svoje obveze, kao što su faks, posao i slično. Uz sve te aktivnosti konstantno sam dostupna na društvenim mrežama, što znači da provjeravam mailove, pozive i poruke, grupe na Facebooku, grupe na Whatsuppu i Dropboxu. Tu uglavnom sa ostalim volonterima prikupljam i razmjenjujem ideje o temama idućih sastanaka sa timom ili radionica sa djecom, ukoliko taj dan nije na rasporedu jednu od to dvoje, na kraju dana bilježim vrijeme koje sam posvetila volontiranju i aktivnosti koje sam obavila taj dan, a na kraju tjedna sve to podnosim u obliku tjednog izvještaja.“ - kaže Alenka.

Trenutno u bazi Volonterskog centra ima puno više volontera od samih volonterskih programa, pa su neki od volontera nestrpljivo čekajući svoju priliku za pomaganjem odlučili pomoći u radu samog Centra. Jedan od njih je i Krešimir Ostović, koji tvrdi da to što on radi nije ništa posebno, no u Centru su i više nego sretni što ga imaju. Naime, Krešimir volontira u svojstvu održavanja računala i lokalnog servera mrežne infrastrukture unutar ureda Volonterskog centra te je desna ruka svima onima koji se ne snalaze na računalima. Kaže da je početak njegove volonterske priče nalik svim drugima. „Imao sam nešto viška vremena uz fakultet, ne dovoljno da počnem raditi, ali volontirati da. Na oglas za ovu poziciju sam naletio pretražujući baš bazu Volonterskog centra, doduše u početku sam mislio volontirati na nekim drugačijim projektima, ali kako me često prijatelji znaju pitati za neke savjete ili me zamole da im dođem osposobiti računalo, shvatio sam da bi baš u tome bio jako dobar i pomogao bi ljudima kojima se definitivno isplati pomoći i to na najbolji način koji znam.“

Krešimir prosječno volontira 15 sati mjesečno, što je u skladu sa Zakonom o volontiranju. „Volontirati se može samo u neprofitnim organizacijama, a one su obavezne voditi evidenciju o volonterskim satima i volonterima. Mi u Centru imamo tablicu u koju se naši volonteri upisuju i na taj način pratimo koliko sati su oni odvolontirali. Volontiranje nikako ne smije zamijeniti neku radnu poziciju, što znači da volonter ne smije dugoročno volontirati više od 8 sati dnevno, a preporuka je da to bude 6 sati.“ – kaže Tanja S.

Iako je glavna misija volontiranja nesebična pomoć drugima, ono ima vrlo pozitivne učinke i na same volontere. Oni razvijaju poznanstva, znanja, vještine te se povezuju s drugim ljudima, Također, sve volonterske aktivnosti se bilježe u volonterske knjižice koje služe kao spomenar volonterskih aktivnosti, a u trenutku kada netko od volontera poželi aplicirati za neki posao uz svoj CV može priložiti i knjižicu koja će mu osigurati određenu prednost pred drugim kandidatima.

Volontiranje znači nesebično odvajanje svog vremena za pomoć drugima, a svatko tko je ikad volontirao reći će nam isto. „Ako imaš bar malu želju pomoći drugima, pomoći nekome kome je potrebna pomoć - onda volontiraj.“ – poručuje Krešimir