Studentima tjelesni postao nužno zlo

Tjelesna i zdravstvena kultura studente prati od dana kada su upisali osnovnu školu. Hrvatska je jedina zemlja u Europi u kojoj je tjelesni za studente obvezan kolegij. Cilj tjelesnog je održavanje zdravog načina života, razvijanje motorike, zadovoljavanje potrebe za kretanjem i druženjem. Predmet koji je mnogima u osnovnoj školi bio jedan od omiljenih, na fakultetima studentima zna postati tlaka.

Na prvoj, na nekim fakultetima i drugoj godini, tjelesni je obvezan kolegij. Studentima se nudi kontinuirano bavljenje nekim timskim sportom, sudjelovanje u fakultetskim ekipama, neki fakulteti tjelesni odrađuju i kroz neke bizarnije sportove. Ono što studenti ističu kao problem je što im tjelesni oduzima vrijeme, a ne nosi (ili na nekim fakultetima donosi samo malo) ECTS bodove.Posebnost tjelesnog na zagrebačkom sveučilištu je penjanje na Sljeme. Čak je i nekim zagrebačkim studentima fakultetski tjelesni zapravo prvi susret s penjanjem na Sljeme.

Profesor tjelesnog Igor Čović s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, kaže kako planinarske ture na Sljemenu mogu biti dodatni program kojeg studenti pohađaju kad moraju nadoknaditi izostanake To se uglavnom događa kad imaju ispite i puno obaveza s učenjem. Tjelesni, ističe profesor Čović, biraju svi studenti, bez obzira na razinu motoričkih sposobnosti. Motivi za planinarskim turama razlikuju se od studenta do studenta. "Na Sljeme idem zato što se trebam pojaviti samo 6 puta. Da recimo, idem u teretanu trebao bih ići 12. Iskreno, to mi se nikako ne da. Tu smo barem u prirodi, a ne u smrdljivoj teretani", kaže Sandro, student Filozofskog fakulteta.

Gužva koja se stvori u podnožju, hrpe studenata s različitih fakulteta, brzo se razbiju kada se dođe do prvih uzbrdica. Poneki studenti, osobito u početku, podcijene planinarenje pa se na tjelesnom pojave u trapericama ili laganim platnenim tenisicama, bez boce vode. Postoje oni koji se istim tempom penju od podnožja do vrha i uspon im ne stvara probleme, ali ima i studenata koji se podijele u grupice, zapričaju putem, polako hodaju, često zastajkuju pa se i odvoje od grupe. Ipak, rijetko se događa da se netko izgubi na putu do vrha. Do vrha se nekoliko puta stoji, a onda postoje i oni studenti koji zbog manjka kondicije jedva čekaju sjesti. Oni okorjeli pušači tu pauzu vide kao jedinu priliku da zapale cigaretu. Malo je onih koji bez stanke i predaha mogu nastaviti do vrha.

Zbog čeka se baš zagrebački tjelesni radi na Sljemenu? Profesor Čović ističe da osim što je planinarenje zdrav način rekreacije, program planinarenja uveden zato što nema dovoljno dvorana za provođenje ostalih programa, a i planinarenje je zdrav način rekreacije."U Zagrebu sve osnovne i srednje škole imaju svoje sportske dvorane. A fakulteti? Pritom je nastava tjelesnog obavezna!", kaže profesor Čović.

"Meni je glupo što nam je tjelesni obavezan. Kome se vježba, taj će vježbati i s tjelesnim na faksu i bez njega. Nama je penjanje na Sljeme u sklopu drugih kolegija na Šumarstvu. Napravimo veću kilometražu od ostalih, ali to nam se ne prizna kao tjelesni", kaže Anja, studentica Šumarskog fakulteta.

Postoje studenti koji bez pogovora rade tjelesni dok mu neki pristupaju s odstojanjem i odbojnošću. Gledaju na tjelesni samo kao obavezu koja, ako im ne donosi ECTS bodove, ne donosi ništa dobro. Zanemaruje se fizička aktivnost i važnost kretanja. Planinarsko pješačka tura od najviše dva sata koja umara studente pokazatelj je kako je tjelesni zaista potreban jer neki studenti bez prisile nikada ne bi pristali na fizičku aktivnost koja je svima prijeko potrebna.