Sustav zaposlenja studenata ne ispunjava svoju svrhu. Je li sjedenje na kavi studentska burza rada?

       Prvo mjesto s kojim se upoznajete prilikom traženja studentskog posla je Student servis, točnije njihova internetska stranica. Oni koji su u stalnoj potrazi za kratkotrajnim poslovima imaju najviše poteškoća.

       Primorani raditi, jer si sami financiraju život koji vode, uz redovno studiranje te fakultetske obveze, ne ostaje im vremena za zaposlenje s punim radnim vremenom. „Kad god odem na stranice Student servisa znam da će me zateći samo ponude za telefonska anketiranja, tele prodaje, unaprjeđivače prodaje ili rad u ugostiteljstvu. Svi ti poslovi zahtijevaju 3, a neki čak i 5 smjena u tjednu“, požalila se Barbara Vukadin, studentica druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koja kaže da na bezuspješna pretraživanja posla ponekad izgubi i do 3 sata tjedno. Zbog toga što nije u mogućnosti raditi preko tjedna ili u određenim vremenskim periodima, koje su poslodavci označili, Barbara svoje poslove najčešće pronalazi preko prijatelja i kolega na poslu, a ti razgovori odvijaju se kada čekaju predavanja ili u pauzama dok sjede na kavi.

       Barbara nije jedina s ovom vrstom rješenja. Proveli smo anonimnu internetsku anketu te obradili rezultate na uzorku od 106 ispitanika, studenata zagrebačkog sveučilišta, koji su imali između 19 i 26 godina. Pokazalo se da 57 posto studenata do poslova najčešće dolazi posredstvom prijatelja i kolega. Na taj način do posla dolaze češće studenti viših godina, koji su do sada izmijenili nekoliko poslova te stvorili mrežu suradnika, poznanika i prijatelja s kojima izmjenjuju najnovije ponude na tržištu rada. Tako ispaštaju oni koji su novi ili ne snalažljivi u svijetu studenata. Pri upitu što bi trebalo mijenjati u postojećem sustavu, studenti su, sukladno izloženim problemima, najčešće navodili preglednost informacija i dostupnost poslova na jednom mjestu.

       Otvorimo li stranice Student servisa uočit ćemo mogućnost odabira kategorija. Ako pri tome kliknemo na jednu od njih, prikazat će nam se lista dostupnih poslova u odabranoj kategoriji, a pri čemu će kod svakog pojedinog posla biti dostupne različite informacije. Neki poslovi navode potrebno vrijeme rada, neki navode satnicu, pojedini navedu potrebne sposobnosti, ali gotovo nitko ne navede sve. Od kontakata se ostavljaju mail adrese ili brojevi telefona, što ovisi o poslodavcu. Nije novost ni to da se često ne zna o kojem je poslodavcu riječ. Primjerice nađe se tako ponuda kao ova: „Studenta/icu za rad u caffe bar-u“, te se ime poslovnog prostora ili njegova lokacija u oglasu ne spominju. Studenti su takvom prezentacijom ponude posla u potpunosti zakinuti za poznavanje uvjeta rada u kojima će raditi.

       „Cinestar je tražio da se radi po osam sati bez odlaska na toalet ili pauze za pojest. Višak novca u blagajni išao je u njihov džep, ali manjak smo mi morali plaćati iz svog džepa“, podijelila je svoje iskustvo 25-ogodišnja studentica, koja s druge strane tvrdi kako joj naporan rad na sezoni u Dubrovniku nije teško padao jer je plaća bila poštena i redovno isplaćivana. To nije uvijek slučaj! Čak 20 posto studenata izjavljuje kako im plaća najčešće nije bila isplaćivana na vrijeme dok je svaki treći student imao loša iskustva na radnom mjestu. Ivan Lepej, student druge godine psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kaže da je zbog neisplaćivanja plaća, zajedno sa svojim kolegama te u suradnji sa SC-om, bio primoran podići tužbu protiv Davida Brezca, vlasnika kluba Rush, za kojeg je radio osam mjeseci, no isplatu za sav svoj rad još uvijek nije dobio.

       Studenti se u anonimnoj anketi jasno izjašnjavaju o potrebi mijenjanja postojećeg sustava ponude poslova. Najčešće navode da je potrebno omogućiti, već spomenutu, veću dostupnost informacija, koja mora biti popraćena s informacijama o poslodavcu, vrsti posla, s obzirom na to je li to posao na puno radno vrijeme, pola radnog vremena ili se pak radi o vikend poslu. Nužno je da oglas da točne informacije o satnici koja se dobiva za taj posao te opis posla koji će student obavljati.

       Ono što se naglašava je i potreba za prostorom za javno dijeljenje iskustava o pojedinim poslodavcima kao i davanje ocjena što je praksa na stranicama Internet prodaje kao što je e-bay ili Amazon. Na taj način studenti bi bili u mogućnosti podijeliti svoja loša, ali i dobra iskustva te upozoriti na vrijeme svoje kolege ukoliko je bilo neugodnosti s određenim poslodavcem. Isto tako poslodavci bi na taj način mogli izgraditi povjerenje, ali i zahtijevati odgovorne i kvalitetne radnike ukoliko se pokažu kao ozbiljno i hvale vrijedno poslovanje.