Na studiju društvenih znanosti manjka prakse ili inicijative?

Studij prirodnih znanosti od početka prednost daje praktičnim znanjima pred teorijom. No studenti društvenih znanosti osjećaj za svoje buduće radno mjesto stječu tek na višim godinama studija.

„Praktične pouke donose nam mudrost dublju od one koju stječemo teorijskim iskustvom“, rekao je američki autor Dan Millman. Kada bi se ovom mišlju vodili stručnjaci koji odlučuju o planu i programu fakultetskih smjerova u Hrvatskoj, mnogim bi studentima olakšali stjecanje znanja i omogućili im bolje usvajanje gradiva. Stavljajući naglasak na praktična znanja, a manje na teoriju, studentima ne bi trebalo podosta vremena da se prilagode radnom mjestu koje nerijetko zahtijeva vještine koje se ne podudaraju s ishodima učenja na fakultetu.

Ipak, teret krivnje za nepripremljenost studenata za tržište rada po stjecanju titule ne mogu nositi samo profesori i sustav. Upitnik se pojavljuje i iznad glava studenata koji studiraju ono što vole, ali uz minimalnu zainteresiranost, ne želeći iskoristiti čak ni onu praksu koja im se ponekad servira na pladnju. Studentima prirodnih znanosti inicijativa za potragom prakse i nije potrebna jer je u sastavnom dijelu programa. Na studiju društvenih znanosti za praksu se pak treba strpjeti do viših godina studija. Vrlo često ona se nudi i kao fakultativna pa je onda potez na studentima – hoće li se sami angažirati ili nastaviti kukati kako su zakinuti.

Ono što studenti mogu reći o zadovoljstvu količinom praktične nastave na izabranom smjeru, ovisi o tome jesu li odabrali prirodne, društvene ili humanističke znanosti. Kod prirodnih znanosti, praksa je neizostavan dio. Napominje to studentica Valentina Hribljan s treće godine preddiplomskog studija biologije.

„Kako je u znanosti praksa jako bitna jer se kroz nju najbolje uči, očekivala sam da ću na studiju imati dosta praktičnog rada što se pokazalo točnim“.

Ne krije zadovoljstvo količinom praktičnog znanja koje joj se nudi i ističe važnost pristupa profesora. „Stekla sam dobro znanje u ove tri godine, a sve je ovisilo i o mojoj zainteresiranosti za pojedini kolegij na koju pak utječe i sam profesor načinom predavanja i pristupa prema studentima“. Ipak, ono što nedostaje studiju biologije, kaže da je više statistike, odnosno kvantitativne biologije. Valentina procjenjuje da je omjer teorije i praktičnih znanja na studiju biologije otprilike 50:50, no više prakse ne bi bilo naodmet, zaključuje.

„Studenti koji žele više praktičnog rada mogu upisivati izborne kolegije koji im to omogućuju pa samim time studenti utječu na omjer teorije i prakse na svom studiju“, napominje Valentina ali i vidi mjesta za poboljšanja jer neki profesori nisu u tijeku s novim saznanjima u znanosti pa ih na predavanjima samo spomenu usput zanemarujući njihovu važnost.

S druge strane, studentici treće godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Loreni Sopčić, početni entuzijazam i istinska zainteresiranost za učenje brzo su splasnuli nakon upisa na fakultet.

„Na prvoj godini većina kolegija obuhvaćala je sadržaje osnovnoškolskog i srednjoškolskog sadržaja, a novih kolegija bilo je tek nekoliko. Očekivala sam da će ih biti više i da će ponuditi više praktičnih primjera i znanja“, ističe buduća učiteljica. Nezadovoljna je prevelikim naglaskom na teoriju koja praktičnoj primjeni u ove tri godine nije ostavila prostora. Praksa se svodi na svega dva tjedna prisustvovanja na nastavi u osnovnoj školi.

„Iako imamo praksu od prve godine, ona se ne može svesti na nešto više od praćenja i promatranja u razredu jer još uvijek nismo pripremljeni za rad, ne znamo kako izgleda i kako se piše priprema za satove i slično“, kaže Lorena i dodaje da se još ne osjeća spremnom za rad s djecom. Na fakultetu se susrela i s pojedinim nelogičnostima. Jedna od njih je informatika tek na drugoj godini studija, bez koje se do te godine ne može ni dogurati. Također, sadržaj brojnih kolegija se preklapa. „Osjeća se da su prve tri godine 'rastegnute' i mnogi kažu da ono što nas zaista pripremi za rad su zapravo zadnje dvije godine studija“, zaključuje studentica.

Ni stručni studij nije garancija da će studenti odlično baratati praktičnim znanjima. Priznaje to studentica Anita Rataić koja će ove godine završiti stručni studij zaštite od požara. Tvrdi da joj je fakultet omogućio dobru teorijsku podlogu, no praksu je odrađivala tek u sklopu dva kolegija na drugoj godini studija. Stručnu praksu ima priliku odraditi ovaj semestar u jednoj tvrtki što će ju najbolje pripremiti za buduće zanimanje.

„Zanimljivije mi je učiti dok sam u doticaju s tim što učim. Dobro će mi doći barem pola teorije koju sam učila, što se tiče stručnih kolegija. Oni općeniti s početka studija su ionako već pali u zaborav“, kaže Anita. Motivacija za upis studija bila joj je velika jer po završetku očekuje da će brzo pronaći posao, pogotovo jer se radi o novom zanimanju. Osim toga, tvrtke su tek nedavno počele voditi brigu o tome da su im stručnjaci za zaštitu od požara važna karika. Iako se veseli radnom mjestu, napominje da će joj trebati određeno vrijeme da se uhoda.

Premda je hrvatski obrazovni sustav još uvijek takav da nas 'bilda' s teško pamtljivim i često neprimjenjivim pojmovima, na studentima je spremnost za aktivno sudjelovanje u školovanju i prihvaćanju izazova. Uz veliko tržište i konkurenciju, za uspjeh je potrebna i velika motivacija.