Na Fakultetu političkih znanosti gostovao poznati hrvatski karikaturist Srećko Puntarić – Felix

Ruka Srećka Puntarića uveseljava čitatelje Večernjeg lista već 20 godina, a nedavno je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici otvorena izložba „Felix u gositma“ koju možete pogledati do 6. lipnja. Puntarić je svoju obljetnicu 40 godina rada odlučio predstaviti sa 120 radova koji su samo maleni dio golema opusa koji doseže i do 12 000 kariaktura.

Njegova priča kreće 1975. godine sa časopisom Kerempuh u kojemu je objavio svoju prvu kariakturu na temu gripe. Međutim, prvu stalnu suradnju ostvaruje sa sportskim magazinom SN Revija, potom svoje radove objavljuje u Vijesniku da bi naposljetku kontinirano od 1995. nasmijavao čitatelje Večernjeg lista svojim zaštitnim znakom, kariakturom crvenoga nosa imanom Felix, što na latinskom odgovara imenu njegova tvorca – Srećko. Surađuje i sa stranim časopisima Eulenspigel (Njemačka) i Nebelspalter (Švicarska).

Svojim radom nastoji ukazati na nepravde i probleme u društvu „Kariaktura je po definiciji pretjerivanje, mi karikaturisti na taj način želimo ukazati na neke nedostatke u društvu. Mi gledamo svijet iz jednog drugog kuta na sebi svojstven način.“, pritom nastoji ostati unutar granica dobroga ukusa, koji po Puntariću ovisi o moralu i savjesti svakog karikaturiste osobno „Svaki karikaturist je odgovoran za sebe osobno, ja osluškujem, recimo, jedan tihi glas u sebi koji govori kako da se ponašam i što da radim“.

Izložbenu kariakturu „poezija bez riječi“ kako ju naziva Puntarić, od one novinarske distancira nedostatak teksta, univerzalnog je karaktera i pokušava na izražajan način reći nešto diljem svijeta. Danas je tekst u karikaturi gotovo obavezan, naime ušao je naknandno u karikaturu te je postao standard novinarske karikatunre forme koja je vezana uz aktualnosti i neposredne događaje u društvu. Iako se primarno bavi onom novinarskom, Srećko Puntarić izlagao je diljem svijeta i onu „umjetničku“ i posvajao tridesetak nagrada i priznanja, kao što su prva nagrada u Turskoj (1986.), Grand Prix u Belgiji (1987.), ili specijalna nagrada u Japanu iz 1987 godine. Također, pisac je i tvorac 32 knjige o karikaturi, imao je svoju galeriju "Felix Fun Factory", a surađivao je i sa Zagreb-filmom u razdoblju od 1990. do 1992. na izradi animiranih filmova TV Felix.

Međutim, posao dnevnog karikaturiste kaže Puntarić nije lak, kada je upitao legendarnog karikaturistu Icu Voljevica treba li prihvatiti posao dnevnog karikaturiste, dobio je odgovor: „To ti je brate, robija!“. Znalo mu se dogoditi da je već radio na jednoj karikaturi kada bi mu javili iz uredništva da je neka aktualna tema izbila i da mora napraviti drugu, tako je jednom radio karikaturu o turizmu kada li su mu javili o ostavci bivšeg premijera Ive Sanadera, stoga je moramo mijenjati cijeli koncpet i prilagoditi se situaciji. Iako ima takvih slučajeva, Puntarić uživa veliku autonomiju u svome radu te rijetko kada dobi ukor od strane urednika. Prijetnje je samo jednom iskusio u vrijeme rata, kada je dobio nekoliko pisma u kojima je pisalo „pazi što crtaš“.

Svakodnevno nasmijavanje ljudi i crtanje karikatura je zahtjevan i naporan posao te iziskuje mnogo truda i rada „sam rad rukom traje možda nekih pola sata, ali rad glavom može trajati koliko i samo osmo satno radno vrijeme“. Sama potreba kontinuirane duhovitosti i kreativnosti može dovesti i do praznine i bloka u stvaranju koju Srećko nadilazi svojim „lutanjima“ po gradu, bio to Dolac, Jarun ili Sljeme. „Ponekad se moram maknuti od svojeg uobičajenog radnog mjesta i pokupiti flomastere, olovke i papire te otići nekud drugdje, gdje niti ne mislim o karikaturi jedno vrijeme.“, međutim smatra da se trud svakako isplati jer mu ljudi i dan danas prilaze na ulici i hvale rad.