Nakon tri godine rada udruga ostaje bez prostora

<font>Udruga „Dom Nade“ je krajem ožujka bila prisiljena iseliti iz prostora u Badalićevoj 11 gdje su provodili projekt „Dnevni boravak za beskućnike“. U tom dnevnom boravku u periodu od godinu dana boravilo je preko 400 beskućnika i mnogi od njih su nezadovoljni trenutnom situacijom. Udruga s jedne strane pokušava pronaći novi prostor za beskućnike koji sada nemaju gdje boraviti tijekom dana, dok s druge strane Poglavarstvo grada Zagreba trenutno nema riješenja za njihov problem. Tijekom tri godine našeg rada susretali smo se sa višebrojnim iseljenjima iz prostora kojih smo teškom mukom pronalazili. Ovaj prostor u Badalićevoj je uistinu obećavao dugogodišnju suradnju i htjeli smo ostvariti sa našim volonterima što više uspješnih projekata za beskućnike kako bi ih ponovno socijalizirali u društvo, izjavio je koordinator dnevnog boravka Danijel V.

Vlasnica prostora u Badalićevoj je preminula i nasljedstvo su dobili njeni sinovi koji su zahtijevali da se projekt preseli zbog njihovih osobnih interesa koje nisu htjeli navesti. Cjelokupna situacija zaobišla je pravi smisao priče, a to je boravak beskućnika i njihovo unaprijeđenje. Na žalost oni su se opet susreli sa predrasudama okoline i moraju tražiti drugačija rješenja. Cijeli projekt ne bi bio ostvariv bez pomoći brojnih volontera koji su svakodnevno pomagali za njihovu dobrobit.

Jedan od redovitih volontera, Nikola Šešerko ogorčen je trenutnom situacijom: „ Tužna je činjenica da u našoj metropoli nemaju sluha za ovakve dobronamjerne projekte i ne žele pronaći rješenje. Tražili smo pomoć od Poglavarstva grada Zagreba, no rekli su nam da trenutno nemaju raspoloživih prostora i sredstava kojima bi poduprijeli projekt. Zašto onda tisuće prostora na području grada Zagreba zjape prazni?“Članovi udruge već su navikli na prebacivanje odgovornosti sa ustanove na ustanovu i ne očekuju od njih konkretnu pomoć. Okrenuti su novim rješenjima jer je sada najvažnije u što kraćem roku osigurati smještaj onima kojima je to najpotrebnije.

Korisnik dnevnog boravka Željko R. je izrazito tužan ishodom situacije, ali ne gubi nadu u bolju budućnosti: „ Nije prvi puta da se nalazim u ovakvoj situaciji. Bio sam suočen i sa mnogo težim trenutcima u životu. Međutim, ovdje sam se sprijateljio sa korisnicima i volonterima i svakako će mi ovo razdoblje života ostati u lijepom sjećanju. Shvatio sam koliko god teška situacija bila da ipak postoje ljudi koji misle na nas i to je stvarno lijepo."</font>