Celijakija - „kameleonska“ bolest skrivena iza brojnih simptoma

Mirna, kada ti je dijagnosticirana celijakija?

Dijagnosticirana mi je prije otprilike godinu dana.

Jesi li s pojmom celijakije bila upoznata i prije nego što si obolila i jesi li svoje simptome prepoznala sama?

Saznala sam preko prijateljice jer je njenoj sestri dijagnosticirana celijakija, tako da sam od nje otprilike saznala koji su simptomi i način prehrane. Simptome sam na sebi prepoznala sama i tako se odlučila na testiranja.

Koji simptomi bolesti su kod tebe bili najčešći?

Proljevaste stolice, zatvor, nadutost, izostanak mjesečnice dvije godine, konstantna bol u želucu, slab apetit, povraćanje.

Ti si studentica, a studenti su i inače poznati po jako lošoj prehrani. Ti, uz sve to, imaš i dodatna ograničenja. Koliko je bezglutenska hrana danas dostupna u Hrvatskoj i imaš li vremena sama pripremati hranu?

Nemam baš vremena za kuhanje, ali uglavnom kupujem sve u dućanu i stvarno, hrana je lako dostupna, sve više i više proizvoda ima na tržištu i ljudi su upoznatiji s tom bolešću.

Za sam kraj, kako je ova bolest utjecala na tvoj život?

Pa zapravo sam jako sretna što sam relativno rano saznala za bolest i što nisam imala neke veće komplikacije. Sretna sam zato što vidim da ljudi više poznaju tu bolest i simptome i sretna sam zato što ne trošim novac na pekare kao moji kolege.

Unatoč činjenici kako je mnogim ljudima nepoznata, bolest naziva celijakija u današnjem je društvu veoma prisutna. O ovom poremećaju odlučila sam zatražiti stručno mišljenje Sanje Ćosić, diplomirane inženjerke prehrambene tehnologije koja se bezglutenskom prehranom bavi već dvije godine. Kako bi nam što preciznije prenijela informacije o ovom poremećaju, Sanja nam je za početak otkrila što je gluten. „Gluten je frakcija biljnih bjelančevina u žitaricama. Te žitarice su pšenica, raž, ječam i zob te njihovi derivati. Gluten je ono što kruhu daje punoću, ljepljivost i zato je jako dobar aditiv i često se koristi u industriji.“ Gluten je kod nekih ljudi podnošljiv, a kod nekih nije. Tamo gdje gluten nije podnošljiv, javlja se celijakija- genetska, kronična bolest gdje gluten izaziva oštećenje sluznice tankog crijeva. Uslijed tog oštećenja, dolazi do manjka apsorpcije vitamina i minerala iz hrane i poslijedično tome, razvijaju se razna oboljenja.

VAŽNOST PRAVOVREMENOG DJELOVANJA

Celijakija je bolest koja sama po sebi, ako se pravilno ne liječi, može izazvati razna druga oboljenja, a to mogu biti: oboljenja štitnjače, dijabetes, osteoporoza, kronična anemija, probavne bolesti, epilepsija, psihička oboljenja. Usprkos velikim zdravstvenim rizicima, samo 3% oboljelih od ove bolesti liječi se prikladno i pravilno. Današnje je znanje o celijakiji još uvijek nedovoljno, o čemu svjedoči podatak kako na jednog prepoznatog bolesnika dolazi najmanje devet neprepoznatih. Ovu bolest nazivaju još i „kameleonskom“ bolešću zato što je skrivena iza nekih simptoma koje prepisujemo stresu, umoru, nepravilnom stilu života, ali često se ne povezuje s prehranom i zato se celijakija toliko rijetko otkriva i traži.

DIJAGNOSTICIRANJE I LIJEČENJE

Kod dijagnosticiranja celijakije, prvotno se provode krvne pretrage pacijenta koji sumnja na pojavu bolesti. Ipak, nalazi krvi ne moraju biti potpuno pouzdani. Zato zlatno pravilo dijagnosticiranja celijakije upućuje na biopsiju sluznice tankog crijeva. Za celijakiju je jedini lijek doživotna bezglutenska prehrana, drugog lijeka nema. Kada se iz prehrane ukloni gluten tada započinje oporavak pacijenta, simptomi se povlače, a sluznica crijeva se regenerira.

„Bez obzira na to što hrvatskih proizvođača bezglutenske prehrane još nema i što se hrana većinom uvozi, povećanjem svjesnosti o ovoj bolesti povećao se i broj bezglutenskih proizvoda na policama“, istaknula je Sanja. Da se s ovom bolešću može sasvim normalno živjeti, ističe i studentica Mirna koja se sa svojom dijagnozom naučila nositi. Svakodnevno obavlja svoje fakultetske dužnosti, ali ima i razne hobije. „Ako se na vrijeme suočiš sa svojim zdravljem i prilagodiš se onome što ti je dano, ne postoji ništa što te može ograničavati.“ Sličnog je mišljenja i Ružica Lah, predsjednica hrvatskog društva celijakičara. „Razvoj tehnologije, mobitela ili kompjutera zatvorio nas je u kuću. Više nema druženja u prirodi, nema planinarenja. Ljudi su previše pod stresom da bi razmišljali o tome gdje će i što pojesti. Pazite što jedete i čuvajte se jer nitko vas neće čuvati toliko dobro kao što vi sami to možete učiniti.“