Trend koji zauvijek ostaje pod kožom

       Do prije desetak godina smatralo se da tetovaže stavljaju kriminalci, pomorci ili rockeri, ali kako je vrijeme odmicalo tetoviranje se populariziralo i danas se sve više gleda na to kao na jedan od načina uljepšavanja tijela. Iako, kada se radi o zapošljavanju i zadržavanju posla mogu se javiti problemi.

       Iako u salone za tetoviranje zalaze ljudi svih životnih dobi, najviše je mladih, i to onih koji još nisu ili su kratko vrijeme zaposleni. Većina vlasnika tattoo salona takve ljude odmah upozori na probleme koje bi mogli imati stavljanjem tetovaže, pogotovo ako se ona nalazi na vidljivom dijelu tijela. Neki odustani, ali većina ju ipak stavi. Nije iznimka ni studentica treće godine studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koja je svoju prvu tetovažu stavila već sa 17 godina. Iako priznaje da tada još nije razmišljala o tome kako će to utjecati na njen život kasnije, do sada još nije imala problema, kako na samom fakultetu tako ni kod zapošljavanja. Iako su joj tetovaže na vidljivim mjestima, bez problema ih po potrebi može pokriti odjećom, te smatra da joj to neće ni u budućnosti stvarati ikakve probleme.

       Nasuprot njenih nekoliko, vlasnici salona za tetoviranja su ljudi prekriveni tetovažama. Nisu iznimka ni karlovački vlasnici studija Oktania, Luka Ferić i Ana Capan. Oni već godinama uspješno vode svoj salon, no s prijašnjim su poslodavcima imali itekakvih problema upravo zbog tetovaža. Luka je neko vrijeme radio u karlovačkoj tiskari na odjel na kojem se zahtijevalo da ponekad ima kontakta sa strankama tiskare. Ali njegovom se poslovođi on i njegove tetovaže nisu svidjele. '' Preselili su me na drugi odjel di ja više neću imati apsolutno nikakvog kontakta sa strankama, u biti sam bio kao u kartonskoj kutiji'', ispričao je Luka. To se dogodilo bez obzira na to što je svoj posao obavljao profesionalno i bio drag ljudima. Njegova je kolegica također bila lik slične priče, u kojoj je dobila otkaz zbog tetovaža koje čak ni nisu na vidljivim dijelovima tijela.

Takve se priče mogu naći i u Zagrebu. Poznata pod umjetničkim imenom Nikka Dott, djevojka koja tetovira u Octopus tattoo salonu imala je sličnih situacija: '' Svoj posao radila sam uvijek sa svojim maksimumom, no to nikada nije dugo potrajalo. Uvijek bi me gurali u skladište ili iza telefona i mailova da ne bih bila u direktnom kontaktu s ljudima. Točno se sjećam svog zadnjeg posla, gdje je sve bilo u redu kada sam nosila njihovu odoru koja je prekrivala moju tetovažu, no čim sam napravila piercing na licu sve se više tenzija počelo stvarati dok mi poslodavac na kraju nije rekao da misli da nisam sretna ovdje i da mi je mjesto negdje drugdje.''

       Ono u čemu se većina slaže je da problema nema dok je u pitanju mali broj tetovaža koje nisu jako vidljive, oni nestaju tek kada su u pitanju veće i brojnije tetovaže. Pa ipak, bila tetovaža vidljiva ili ne, posao u državnoj službi ili onaj koji uključuje promocije, direktni rad sa strankama, takve osobe ne mogu baš lako dobiti.

       Provedena su i razna istraživanja o tetoviranju i tetovažama, a prema onome provedenom 2002. godine u Americi, na uzorku od 454 studenta, svaki četvrti je imao tetovažu. Danas bi ta brojka bila sigurno veća. Iako nijedno takvo istraživanje nije provedeno na hrvatskim studentima, rezultati bi zasigurno bili slični ovima dobivenim u Americi.