Hoće li Zagreb izgubiti primat na kulturu?

Projekt Europske prijestolnice kulture započet je 1985. godine, s ciljem osnaživanja kulturnih i gospodarskih veza gradova Europske unije. Titula se, tokom godina, dodijelila 40 gradova diljem Europe te se projekt etablirao kao jedan od najprestižnijih i najcjenjenijih kulturnih inicijativa u Europi. Od 2011. godine titulu Europske prijestolnice svake godine nose dva grada iz dvije različite zemlje-članice Europske unije.

Poziv za podnošenje prijava za inicijativu Europska prijestolnica kulture za 2020. u Hrvatskoj objavilo je lani u lipnju Ministarstvo kulture, a rok za predaju prijava je 17. travnja ove godine, gdje će se biti predstavljeno osam gradova preferenata. Kao izvjesni kandidati za Europsku prijestolnicu kulture, uz Varaždin, Rijeku, Pulu, Zadar, Split, Dubrovnik, Đakovo, Slavonski Brod i Osijek, ističe se i glavni grad, koji je pripremu za natjecanje za naslov objavio na sjednici Skupštine Grada Zagreba – održanoj krajem veljače.

Na press-konferenciji, održanoj u sklopu objave kandidature, zamjenica gradonačelnika zadužena za kulturu, Vesna Kusin, naglasila je kako je bit zagrebačke kandidature potaknuti javnu motivaciju i probuditi Grad iz društvene letargije. Povijesno grad na rubu, stoga i koncept Zagreba, kao središta na rubu, uključuje i zagrebačku bližu i dalju okolicu – Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju, Karlovac, Sisak i Bjelovar, ali i gradove susjednih zemalja. Kao glavni suradnici na projektu istaknuti su Sveučilište u Zagrebu i Društvo arhitekata Zagreba.

No, pitanje konkretnog programa, izuzev isticanja tvornice Gredelj, kao mogućeg pogona kreativnih industrije, nove scene HNK te muzeja filma i kinoteke u Badelu, nužno je problematizirati. Konkretna kulturna strategija nije predstavljena, koja može donijeti znatne društvene i gospodarske koristi, posebno kada je dio dugoročne razvojne strategije grada Zagreba.

Voditeljica odsjeka za informiranje grada Zagreba, Koraljka Eterović, na pitanje o zakašnjeloj kandidaturi i eventualnoj strategiji, odgovorila je kako sve u postupku. „Kada na sljedećoj skupštini bude sve prihvaćeno, onda to ide u javnost. Više od onoga što je rečeno na konferenciji, ne bi rekli mi sami“, kazala je Eterović.

Kao primarni cilj projekta naglašava se kulturno bogatstva i različitosti Europe, promicanje međusobnog prihvaćanja među europskim građanima te poticanje osjećaja pripadnosti zajednici europskih naroda. Međutim, iako je većina gradova javno predstavilo svoju strategiju, Služba za informiranje grada javno je odbacilo ikakve kritike, kao i upitnost kulturne politike pozicioniranja glavnog grada.

Sam proces odabira prijestolnica započinje šest godina prije te je ključ zadovoljavanje kriterija koji podliježu stavkama dugoročne strategije, sposobnosti izvršenja, kulturnog i umjetničkog sadržaja, europske dimenzije te dosega i upravljanja. Konkretne blagodati kandidature ostvarene su nagradom Melina Mercouri, koja se financira se iz Programa Kreativna Europa uspostavljenog Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. No, Ministarstvo kulture, kao krovna institucija, probitak kandidature ne vidi nužno u financijskoj potpori.

„Benefitima se ne smatra samo novac. Dakako da to ima i ekonomske efekte – uvodi novu dimenziju u grad, koju grad u redovnom životu ne bi imao. Stoga, samo trajanje ovog procesa i jest toliko dugo“, ističe glasnogovornica Ministarstva Nataša Petrinjek. No, sam odgovor leži u tome što stanovnici grada žele da eventualna prijestolnica postane 2020. Ministarstvo kulture ističe kako je glavni cilj stvaranje zajedništva te prezentacije umjetnosti i kulture. „Naravno, ako razvijete četiri nove institucije, sigurno je da ćete imate ekonomske pokazatelje i ako Vam dođe 2 milijuna ljudi više“, zaključuje Petrinjek.

Zagreb, kao najmlađa europska metropola, pojačano se treba etablirati kao ključno europsko središte, upravo sa jakom konkurencijom gradova mediteranskih sadržaja. Projekt EPK vrijedna je prilika za revitalizaciju kulturnog života gradova, povećanje njihove međunarodne vidljivost, poticanje gospodarske i turističke aktivnosti, kao i općeg razvoja gradova. No, ključno je pitanje – miče li se fokus kulturne scene na grad sa oštrijom kulturnom voljom.