Koliko znamo o EU fondovima?

Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska stekla je mogućnost korištenja Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) iz kojih danas povlači sredstva za poticaje, planiranje i provedbu raznih projekata. Konkretno je riječ o pet fondova koji pokrivaju specifična područja, a to su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond(ESF), Kohezijski fond (KF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). No velika većina Hrvata o tome zna vrlo malo ili gotovo ništa. U javnosti se sve više-manje svodi na pojednostavljena i suhoparna izvješća u vijestima i novinama prilikom kojih nam one konkretne informacije koje nas zanimaju i dalje ostaju misterij. Mali i srednji poduzetnici, kao i svi oni koji to žele postati, a koji bi bili voljni raditi na projektima tako ostaju neupućeni, što na kraju rezultira njihovom pasivnošću i nezainteresiranošću. Na pitanje što nama znače ti fondovi i sredstva koja dobivamo, te možemo li pomoću njih ostvariti značajniji gospodarski napredak malo građana ima odgovore.

Premda smo u EU ušli 2013. godine stekli smo pravo na korištenje instrumenata kohezijske politike iz programskog razdoblja 2007-2013, točnije dobili smo alokaciju za šest mjeseci u iznosu od 449,4 milijuna eura. Prvi natječaji koji su namijenjeni povećanju konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva raspisani su u prosincu 2013. i siječnju 2014., čime je ostvaren formalni uvjet za početak provedbe prvih projekata iz strukturnih fondova u području poduzetničkih ulaganja, a rezultati tih projekata bit će vidljivi krajem 2016.godine.

Hrvatska je u sklopu provedbe europske politike, na koju se obvezala ulaskom u tu političku zajednicu, u istom ritmu nastavila suradnju sa Europskom komisijom. Trenutno se nalazimo u programskom razdoblju 2014-2020, za koje smo dobili alokaciju ukupne vrijednosti od 10,7 milijardi eura koji su namijenjeni za potporu i financiranje projekata. U veljači ove godine Ministarstvo poduzetništva i obrta objavilo je natječaj Poduzetnički impuls 2015. kojim se značajno povećavaju sredstva za sufinanciranje poduzetničkih aktivnosti. Svi koji su zainteresirani za ulaganja u modernizaciju strojeva, izgradnju proizvodnih pogona, plasman novog proizvoda, obrazovanje radnika ili uvođenje certifikata mogu se prijaviti na natječaj iz Poduzetničkog impulsa. Ukupna sredstva potpore iznose 4,4 milijarde kuna, a najveći dio tog novca, čak 3,9 milijardi kuna nalazi se u programskom području II. Sredstva iz fondova EU. Samim time malim i srednjim poduzetnicima te svima onima koji žele stvarati i ulagati otvoren je širok spektar mogućnosti.

Igor Capan specijaliziran je za stručnu podršku poduzetnicima i obrtnicima u izradi, provedbi i edukaciji o projektima financiranim iz europskih strukturnih i nacionalnih fondova te posjeduje osmogodišnje iskustvo rada na pripremi i provedbi projekata iz EFRR-a i ESF-a. Capan u cijeloj priči vidi mogućnost za napredak te naglašava povećani interes građana kada je riječ o projektima. -Smatram da je najveća iskorištenost sredstava među organizacijama civilnog društva koje imaju veliko iskustvo u pripremi i provedbi projekata. Poduzetnici nisu imali do sada puno konkretnih mogućnosti, te je njihov interes veliki, što pokazuje potreba za dodatnim radionicama predstavljanja potpora iz Poduzetničkog impulsa i velik broj prijavljenih projekata na objavljenim natječajima- kaže Capan.

Hrvatskoj su u ovom trenutku na godišnjoj razini raspoloživa čak 10 puta veća bespovratna sredstva od onih koje smo koristili prije članstva, što je svakako relevantna stavka, no pitanje je mogu li i u kojoj mjeri ta sredstva pomoći oporavku i razvoju zemlje. Doc. dr. sc. Hrvoje Špehar sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu objašnjava što nam omogućavaju spomenuti fondovi. -S tim novcem trebaju se potaknuti neki veliki ciklusi. Taj novac za Hrvatsku ni izdaleka nije dovoljan za nekakav ozbiljniji razvoj. 10 milijardi eura koje smo dobili iz fondova je ogroman novac ali to ne može biti osnova za nacionalni razvoj baš kao ni sveukupni nacionalni proračun. Trebali bi slijediti primjer ozbiljnih ekonomija drugih država članica koji su ta sredstva mudro iskoristili za one projekte koji su dugoročno održivi, razvojno isplativi i koji kao magnet privlače druge projekte. Ideja europskih projekata je da ne budu kao mali otoci u nekoj ekonomiji, potpuno izolirani. Primjerice, imate jedan nerazvijeni dio u državi gdje odjedanput sagradite ogroman željeznički kolodvor na kojemu dnevno izlazi 10 ljudi, što lijepo zvuči no nema dugoročnu opravdanost. Bolje bi bilo da izgradite 20 ozbiljnih manjih kolodvora uzduž cijele trase koji bi obuhvaćali i šoping centre, bili mjesta okupljanja i mjesta gdje se turistički može prezentirati sredina- pojašnjava Špehar. Kako tvrdi, EU pokušava malo probuditi uspavane regije, dati im malo vjetra u leđa i dati im neke novce da razviju neke projekte pa da pokažu svoje prednosti drugim investitorima. Ukratko, europski projekti su samo mali dio onoga što je potrebno da se probudi ekonomija. Naš najveći problem vjerojatno leži u tome što smo već polagano stekli dojam da smo ulaskom u EU riješili sva važnija pitanja i da će nas neki Nijemac, Talijan ili Austrijanac europskim novcem dovesti do blagostanja.

Drugi problem je neznanje i neupućenost javnosti o ovoj tematici koje ističe Špehar. Iracionalno je očekivati i najmanji pomak ako informacije nisu prenesene i ako javnost ostaje needucirana. Kvalitetni projekti ne mogu se stvarati i realizirati ako poduzetnicima nisu dostupne osnovne informacije.

- Građani nisu dovoljno informirani. Nikad neće ni biti. To je stvar na kojoj uvijek treba raditi jer nikada ne znate gdje se još krije potencijal, a kod nas se krije ogromni potencijal. Morate informirati što veći krug ljudi, što više širiti takve vijesti kako bi se što više ljudi javilo na natječaje. To što se na natječaj javilo 100 ljudi ne jamči vam da su se javili oni najbolji odnosno oni najperspektivniji. Zato treba uvijek ići na širenje znanja o tim natječajnim postupcima i pomoći poduzetnicima i drugim subjektima da budu spremni. Ako sada objavite natječaj a prije toga godinu dana ili više niste s njima radili na tome kako bi bilo najbolje da se sudjeluje na takvim projektima ili kako da ostvare svoje sufinanciranje koje nije baš tako lak teret da vi sad odjedanput kao poduzetnik imate na raspolaganju kreditna jamstva ili svjež kapital za dodatno sufinanciranje ne možete očekivati rezultate. To traži neki vremenski period. Zato bi bilo dobro da se o tome više govori, nikada dosta- kaže Špehar.

Kada je riječ o službenim programima koji se tiču promoviranja i educiranja javnosti oni se neprofesionalno i neučinkovito provode, a profesor pritom ističe i veliku ulogu medija. -Unutar europskih projekata čak postoje aktivnosti koje prethode financijskom investiranju to jest neposrednom financiranju projekata, ali to je često puta kod nas formalizirano. Ponekad se napravi neki javni skup ili se nešto objavi na nekom web site-u. Mediji su tu ključni, opći mediji, javni mediji koji nisu neposredno zainteresirani samo za to da dobiju novac od EU da o tome nešto kažu nego to rade iz javnog interesa- zaključuje Špehar.