Profesija ili hobi?

Mađioničare u Hrvatskoj ne možemo gledati kao profesionalce koji bogato žive od te umjetnosti. Razlozi za to su slaba popularnost i veoma niski profit. U intervjuu sa Sašom Gerberom i Igorom Stefanom Brkarićem otkrio sam koliko je truda potrebno uložiti za napredak te koliko će biti cijenjen. Saša ističe kako je u Hrvatskoj mađioničarstvo više kao hobi dok Igor tvrdi da su profesionalci svi educirani mađioničari koji ulažu u sebe.

Saša je student je na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Ističe kako su početci u Hrvatskoj izrazito teški. Mađioničarstvo nije popularno na ovim prostorima pa samim time nema sponzora niti vanjskih doprinosa koji bi pomogli njegovom razvoju. Rekvizite i svu opremu za rad dobavlja mađioničar. Trikove izvodi u vlastitoj produkciji, a tvrdi da uspješnost ovisi o kvaliteti sadržaja. Smatra da u Hrvatskoj mađioničarstvo ne može biti profesija, niti će biti još barem deset godina jer svaki mađioničar ovdje "preživljava". "Naš narod nema razvijenu kulturu prema ovoj vrsti zabave i stoga nije moguće ostvariti zaradu kojom bi mogao osigurati sebi sva potreba sredstva za život", rekao je Saša. Poznati svjetski mađioničari su profesionalci, ali samo zato jer im je to publika omogućila. Ističe kako je veliki problem u Hrvatskoj to što se mađioničare ne cijeni dovoljno. Njihova društvena uloga je uloga zabavljača što bi bila sporedna kategorija.Nema nikakve regulative i kontrole pa samim time ni organizacije.O osnivanju mađioničarskog saveza još nema govora, međutim postoje udruge koje pokušavaju promijeniti neke stvari na bolje, zaključio je.

S druge strane Igor smatra da mađioničari mogu biti profesionalci ako se tome kvalitetno posvete. Također ističe vrlo loše stanje u Hrvatskoj što se tiče mađioničarstva: „Pitajte pet ili deset intelektualaca da odgovore na jedno jednostavno pitanje: „Gdje rade mađioničari?“. Odgovor u devedeset posto slučajeva su dječji vrtići i dječji rođendani. Takva je slika mađioničarstva u Hrvata. Katastrofa! Možete angažirati za rođendan mađioničara koji će vaše dijete zabaviti za svega 100 kn što spada u razini jeftinije rođendanske torte“.Ogorčen takvom situacijom Igor se dotiče pozitivnih primjera iz Slovenije (Magic Studio Maribor), Srbije (Piksi i Zeka) te Makedonije (Gogo Reqiem) koji djeluju kvalitetno i složno. Također, smatra da je to individualna umjetnost u kojoj uspjeh ovisi o vlastitoj sposobnosti i produkciji. Rad je temeljen na publici koju dijeli na muške i ženske. „Muškarci su napeti i pokušavaju otkriti u čemu se skriva ta iluzija koju im predstavljam, dok žene uživaju u programu te žele sudjelovati i zabavljati se.Mogu reći da nema loše publike, već postoje samo loši mađioničari. Izabirem predstavu primjerenu dobi djeteta“, nadovezao se. Rješenje vidi u udruživanju mladih snaga koji će pokrenuti nove stvari i oživjeti taj mađioničarski duh. Službenog mađioničarskog saveza nema međutim, postoji Savez Artista Hrvatske SAH. Ima funkciju krovne udruge mađioničara koja je osnovana radi okupljanja mađioničara i poboljšanja cjelokupne situacije na tržištu. Njegovo mišljenje je da nema smisla imati poseban mađioničarski savez jer bi onda trebali imati tako savez glazbenika, glumaca i slično, a svi su zapravo umjetnici kojima su profesije povezane. „Dobar mađioničar je samo dobar glumac koji glumi dobrog mađioničara“ (David Devant 1968-1941), zaključio je Igor.