Popis lektira prilagođava se 21. stoljeću

Novi prijedlog kurikularne reforme podigao je prašinu, između ostalog, i promjenom popisa lektire za nastavu Hrvatskog jezika. Na prvom predloženom popisu našlo se 208 autora, a mjesta nije bilo za Marulića, Homera niti Bibliju.

Određeni ljudi na političkoj sceni negodovali su zbog pojedinih autora koji su se našli na popisu, što je postao dodatan pritisak na stručnjake koji kurikularnu reformu stvaraju. Stručna rasprava je završena i kurikularni dokumenti su ponešto izmijenjeni. Kurikul Hrvatskog jezika do zaključenja ovoga broja nije objavljen na stranicama MZOS-a ni kurikulum.hr, no Boris Jokić prije nekoliko dana u RTL Direktu kazao je da su učinjene određene promjene. Prije nekoliko dana započela je i javna rasprava. Pitanje je što će se uopće dogoditi s Cjelovitom kurikularnom reformom idućih mjeseci, hoće li opstati, te može li na kraju u što je moguće većoj mjeri zadovoljiti sve relevantne strane.

NEMA HOMERA NI MARULIĆA

Prema prvom prijedlogu zamišljeno je da profesori sami odaberu šest do osam lektira godišnje koje bi onda podrobnije obradili. Lektire bi se birale s popisa kojeg odobri Ministarstvo, a na predloženom popisu našao se širok izbor domaćih i stranih djela.

Maturantica Matea Šuman kaže da je zadovoljna prijedlogom jer bi na taj način naše školstvo napokon moglo napredovati, ali se ne slaže s idejom da profesori sami biraju lektire koje će se čitati.

"Nemaju svi profesori isti ukus pa će svatko birati ono što njega osobno više zanima i što voli pa će kasnije nastati problem kod mature, jer neki učenici neće pročitati nešto što je na popisu, a drugi hoće", smatra Matea.

Ipak, Jokić je u RTL Direktu natuknuo da su sada neke lektire postavili kao obavezne, baš zbog sličnih opaski.

Ankica Šunjić prva je generacija koja je pisala maturu, a prijedlog kurikularne reforme smatra lošim.

"Iako mislim da nam je potrebna reforma školstva novi mi se prijedlog uopće ne sviđa. Šokiralo me i to da je sa popisa uklonjena 'Ilijada' i Marulićeva 'Judita'. Marulić se smatra ocem hrvatske književnosti, a 'Judita' je prvi umjetnički ep ispjevan na hrvatskom jeziku. Pitam se u kojoj će od lektira s novog popisa učenici saznati taj podatak", izrazila je svoju zabrinutost Ankica.

Na prijedlogu prvog popisa lektira nema Don Quijotea, Homerovih epova ni Biblije.

"Ta su djela dio opće kulture svakog pojedinca i učenici ih trebaju čitati. Ako su ih već izbacili s popisa lektire onda su trebali na popis dodati neki njihov ekvivalent, a ne djela Arsena Dedića i Gospodara prstenova", naglašava Ankica.

S druge strane, Matei se sviđa ideja da za lektiru čita Dedića i Gospodara prstenova, jer smatra da su Judita, Ilijada i Odiseja u srednjoj još uvijek teško shvatljivi, nisu dovoljno prilagođeni uzrastu, a vokabular je zastario. Ipak, ističe kako bi na popis trebalo vratiti Don Quijotea.

"Djelo je veoma poučno, svatko bi ga trebao pročitati jer se mi svi u životu sukobljavamo s vlastitim vjetrenjačama", tvrdi Matea.

POTICAJ ZA ČITANJE

Zadnje promjene u popisu lektira bile su 1994/1995, odnosno 1997. godine. Popis star kao i Matea treba se mijenjati, prilagoditi novim generacijama i 21.stoljeću. Jedan od osnovih ciljeva ove reforme jest potaknuti učenike da zaista i čitaju lektire jer Hrvati premalo čitaju.

"Većina mojih vršnjaka uopće ne čita knjige, već se koriste internetom i vodičem, ali to ovisi i o profesoru, koliko je on strog i provjerava li vas", objašnjava Matea.

Danas, šest godina nakon što je položila maturu, Ankica se smatra privilegiranom što je maturu polagala po starom sustavu.

"Da sam sad u srednjoj školi, vjerojatno bih se veselila novom popisu lektira, ali sad sam zrelija i shvaćam da su svi oni sati koje sam provela čitajući lektire obogatili moj život", naglasila je Ankica, a s tim se slaže i Matea koja ističe da joj je ipak drago da određene knjige mora pročitati za lektiru, "jer sam se tako susrela s književnicima i djelima koje nove generacije možda nikad neće čitati, pa sam na taj način na dobitku".

Svi se slažu da su promjene potrebne, samo je upitan način na koji se one trebaju provesti.

"Promjene uvijek donose nešto novo i drugačije, zahtijevaju prilagodbu, zato se često od njih i bježi. No, zaista su potrebne, kako u nastavnom sadržaju, tako i u metodologiji rada. Postoje književna djela, itekako vrijedna, koja su napisana nakon prethodnih promjena pa nisu zastupljena u programima", ističe profesorica Mijoč. S njom se slaže i profesorica Puljan, ali smatra da bi bilo bolje odgoditi primjenu novog kurikuluma nego eksperimentirati sa slabom vjerojatnošću da se postigne dobar rezultat.