Dok neki profesori vrijeđaju, učenici šute

Sugerirati učeniku da se ubije ili da je njegov izbor fakultet koji je za retardirane samo su fragmenti onoga što pojedini profesori izgovore učenicima i što svakako prelazi granicu profesionalnosti. Maturantica jedne zagrebačke gimnazije otkriva da je u osnovnoj školi imala profesora tjelesnog odgoja koji je učenice ismijavao zbog izgleda, težine, visine, i slično, dok je u srednjoj školi pedagoška radnica rekla učenici kako je fakultet na koji ona želi ići za retardirane. Slušajući učenike srednjih škola nije teško zaključiti kako ovo nisu izolirani slučajevi. Pojavljuju se opaske profesora poput: “Kako bih te ispljuskala da si moj”, ili: “Glasnim djevojkama potreban je seks”. Seksualno uznemiravanje ozbiljna je štucavica društva, no kada ga provodi profesor nad učenicima, problem je nužno hitno rješavati.

Osim seksualnog uznemiravanja, vrijeđanja i psovanja učenika, neki si profesori dopuštaju da tijekom nastave učenicima nameću svoju vjeru, ideologiju te političke stavove.

“Profesori bi učenicima trebali objektivno prenijeti potrebne informacije kako bi oni sami mogli doći do vlastitih zaključaka i ideala”, govori gimnazijska profesorica politologije, sociologije i filozofije Marijana Stojanov, ističući tako da bi svaki učenik trebao imati slobodu da donese osobnu odluku.

Škola je institucija koja, nakon obitelji, ima ulogu odgoja mladih, a profesori bi trebali poučavati djecu i dati im primjer ponašanja i ophođenja u društvu. Ali seksizam, rasizam te općenita nesnošljivost prema drukčijima još nisu nestali iz govora nekih ljudi. Profesori koji nisu dovoljno osjetljivi i razboriti mogu se naći u gotovo svakoj školi. “Budi pravi muškarac, digni se sa stolca!”, rekla bi profesorica jedne zagrebačke gimnazije, ne shvaćajući da njezine riječi podupiru seksizam i rodne uloge kojih se današnje društvo pokušava riješiti.

“Taj problem nije tako lako riješiti, jer nije stvar samo u profesorima nego i u svima drugima koji takve stvari ne žele prijaviti i ne žele se time zamarati”, mišljenje je ravnateljice X. gimnazije Željke Frković. Učenici na seksualne šale profesora reagiraju smijehom, isto kao i na neozbiljnu i nonšalantnu uputu jedne profesorice učeniku da mu je “sad najbolje da se ubije”. Čak i kada učenici sami shvate da je profesorovo ponašanje problematično i neukusno, najčešće će odlučiti da taj problem nije vrijedan borbe, a i nitko se ne želi zamjeriti profesoru.

Profesorica Marijana Stojanov i ravnateljica Željka Frković misle kako bi učenici na ovakvo ponašanje uvijek trebali reagirati. Prvi bi korak bio razgovor s profesorom o kojem je riječ, razrednikom i ravnateljem. Ravnateljica Frković govori kako se nada da “bi nakon pisanog upozorenja i prijetnje otkazom profesor promijenio svoje ponašanje, a ako to ne uspije, pozvala bi se prosvjetna inspekcija”.

“Većina profesora opravdava svoju titulu, ali uvijek ima iznimaka koje treba ispraviti. Rješenje tog problema obveza je niza službi. Građanski odgoj, odnosno poštovanje i pristojnost trebali bi se poučavati kroz sve predmete u školi, ali i kroz kućni i socijalni odgoj, tamo sve počinje”, misli Frković.