Volonteri plaču, ali od radosti

Srednjoškolku Doru oduševljava da su Suzana i Reno Ritz pretvorili ono što se dogodilo njihovu sinu u nešto drukčije. Svoj su rad posvetili mladima koji pomažu drugima i koji izmamljuju osmijeh na tuđe lice

Prelijepo je vidjeti osmijeh ili suze radosnice na licu ljudi kojima si pomogao, smatra Dora Cesarec, jedna od ovogodišnjih dobitnica nagrade “Luka Ritz – nasilje nije hrabrost”. Dodaje kako je na kraju osmijeh i na licu volontera, a ponekad su tu i suze radosnice. Ova nagrada dodjeljuje se učenicima osnovnih i srednjih škola grada Zagreba koji su iznimno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, toleranciji i međusobnu poštovanju, posebno suzbijanju nasilja među mladima.

JEDNA OD NAGRADA

Kad je doznala da će je ravnatelj škole prijaviti na natječaj, rasplakala se. Da je dobitnica nagrade doznala je iz novina te nije vjerovala u to dok nije stiglo službeno priopćenje. Svečana dodjela održala se na Međunarodni dan tolerancije, a nitko nije bio ponosniji od nje, njezinih roditelja koji je podržavaju u volonterskom radu i članova volonterskog kluba.

Dora Cesarec dobitnica je nagrade za srednju školu, a Ljubica Marinčić za osnovnu. Dori, učenici trećeg razreda Prirodoslovne škole Vladimir Prelog, ovo nije prva nagrada. Dobitnica je i nagrade Volonterskog centra Zagreb Very Important Volunteers. Ističe kako joj je ova nagrada važnija od nagrade Volonterskog centra zbog toga što nosi Lukino ime. Nju oduševljava to da su Suzana i Reno Ritz pretvorili ono što se dogodilo Luki u nešto sasvim drukčije i inspirira je njihova hrabrost. Oni su svoj rad posvetili mladim ljudima koji pomažu i koji izmamljuju osmijeh na tuđe lice, a ne onima koji ga oduzimaju, objašnjava. Upravo tome ova nagrada služi, da bi se odala počast mladim ljudima koji čine pozitivne promjene u našem društvu.

S volonterskim radom počela je u srednjoj školi kada se priključila Volonterskom klubu škole, ali uvijek je voljela pomagati drugima. Prošle je godine bila predsjednica kluba, ali je unatoč tome ove godine aktivnija u volonterskom radu.

“Kada si predsjednik kluba, većinu svog vremena potrošiš na organiziranje projekata pa ne stigneš često volontirati”, objašnjava Dora. Volonterski klub Prirodoslovne škole Vladimir Prelog ima 40-ak članova volontera koji na projektima sudjeluju s raznim udrugama. Tako su, na primjer, s Plavim telefonom organizirali radionice na teme “Kritički mislim, dakle jesam” i “Mladi u prevenciji ovisnosti”. Na radionici “Kritički mislim, dakle jesam” naučili su kako sve što rade za druge, rade za sebe.

MNOGOBROJNI PROJEKTI

Volonterski klub njezine škole i ove godine u božićno će vrijeme prikupljati novac za kupnju potrepština za nekoliko siromašnih obitelji. Na dobrotvornom sajmu s udrugom Korablja prikupljali su novac namijenjen članovima udruge s mentalnim i fizičkim teškoćama u razvoju, a surađuju i s domom za starije i nemoćne Peščenica, domom za starije osobe Park, udrugom Dar-mar te u humanitarnoj akciji Ruka za šapicu.

Većina članova Volonterskog kluba volontira i u pučkoj kuhinji. U budućnosti bi voljeli održati sportski turnir na kojem će uz njihovu školu sudjelovati još tri srednje škole iz Zagreba. Prikupljen novac išao bi udruzi Veliko srce malom srcu za djecu s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima. Također, volonterski klub priželjkuje redovitu suradnju s nekoliko udruga uključujući one s kojima su već surađivali, ali i s nekim novim udrugama poput udruge Sunce.