Kava po kava, i uskoro poznaješ pola fakulteta!
Psihologinja Marija Roth kaže da ‘rijetko koji profesor provjerava redovitost učenja, osim putem kolokvija i ispita, a odgovornost za učenje pada na studente’
Nakon dvanaest godina školovanja prema istom režimu mnogi brucoši teško prihvaćaju promjene koje donose fakulteti. Od samodiscipline do upoznavanja s novim pravilima mnogo je stvari koje brucoši moraju što prije prihvatiti jer rokovi ne čekaju nikoga. Proces upoznavanja nove okoline, kažu brucoši, traje otprilike mjesec dana, nakon čega su svi već više ili manje upoznati sa zgradom fakulteta, profesorima, kolegama i knjigama. Ono što mnogi ističu jest da se na početku prve godine studiranja svi osjećaju isto, svi su u novom društvu i u većini slučajeva ne znaju nikoga i baš zato nije potrebno mnogo kako bi se stvorila nova prijateljstva.
SAMODISCIPLINA
Luka Beara, student prve godine Ekonomskog fakulteta, kaže da nije velik problem snaći se u novoj okolini.
“Dogodilo mi se da sam upao u grupu u kojoj nikoga nisam poznavao, međutim riječ po riječ, pa kava, pa brucošijada i prije nego što osvijestiš da studiraš, pri dolasku na predavanje pozdravljaš pola fakulteta”, objašnjava Beara.
Facebookovske grupe te studentske udruge i klubovi nude prigodu za stvaranje novih poznanstava među mladima sličnih interesa. Upravo ta prijateljstva pomažu brzini i mogućnosti prilagodbe novom životu na fakultetu.
I dok se studenti relativno lako snalaze u sklapanju prijateljstava, većini je problem samostalno si organizirati vrijeme i natjerati se na rad. U srednjoj školi učenici su primorani biti na nastavi šest sati na dan, pet dana u tjednu, imaju redovite zadaće, testove i usmena ispitivanja. Takva disciplina nametnuta od obrazovne ustanove izostaje na fakultetu gdje studenti imaju mnogo slobodnog vremena i predavanja koja su često neobvezna. Upravo je to najveći problem s kojim se studenti susreću pri početku studiranja.
IZBOR FAKULTETA
Psihologinja Marija Roth tvrdi da “rijetko koji profesor provjerava redovitost učenja, osim putem kolokvija i ispita, a odgovornost za učenje pada na studente” i dodaje da “s druge strane sloboda koju studenti osjećaju u istom trenutku može dovesti do odgađanja i neispunjavanja obveza”. Roth zaključuje kako je važno naći balans između toga.
Ali nijedan savjet nije koristan ako student nije upisao nešto što ga zanima. Uživanje u fakultetu koji su izabrali, jedan je od glavnih motiva za učenje. Zrinka Mrkonjić, koja je upisala Pravni fakultet na nagovor roditelja, to najbolje zna.
“Kako bi zaista bio uspješan na studiju moraš mu se posvetiti, moraš to voljeti, što ja, nažalost, nisam uspjela. Ova godina mi je psihički bila jedna od najzahtjevnijih jer od samoga početka nisam osjetila da je ovo ono što ja želim. Prvi mi se put u životu dogodilo da nešto ne mogu zapamtiti. Koliko god sam se trudila, nije išlo, a to je uvelike utjecalo na mene”, priznaje Mrkonjić i dodaje da sad žali što je slušala druge, a nije sebi dala više vremena da shvati što želi.
Roth i studenti slažu se da ganjati studij za koji se nema volje nema smisla i da bi bilo dobro porazgovarati s nekim o tome i razmisliti o promjeni fakulteta.