Modeli zadnji na platnoj listi, nerijetko ostaju bez honorara

Kriza je zahvatila sve sektore poslovanja u našoj zemlji, pa tako i modu. Osim mladih i školovanih ljudi koji odlaze raditi u inozemstvu, tako i hrvatski modeli odlaze negdje drugdje pronaći mjesto pod suncem. Govorim to kao profesionalni model, koji se tim poslom bavi više od šest godina, i u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Fotografi, dizajneri i modne agencije svoja potraživanja najčešće uspiju naplatiti, ali modeli u nas uglavnom izvuku deblji kraj. Oni su na dnu ljestvice. Njih se zadnje isplaćuje, tako da se često dogodi da ostanu bez honorara, a nemaju se kome žaliti. U inozemstvu se za isplatu pobrine agencija koja svaki posao evidentira i za svaki posao potpisuje poseban ugovor. Osobno, doživljavam modeling kao honorarni posao i priliku za putovanja i poznajem samo rijetke koji planiraju od modelinga zarađivati i živjeti stabilan život.

POSTOTAK AGENCIJE

U startu treba razbiti kuloarske priče o luksuznom životu i visokim honorarima, dovoljno je reći da se na domaćem tjednu mode revija plaća 400 kuna, a vani za jednu reviju, ovisno o dizajneru, dobijem između 200 i 2000 eura. Razlika je itekako velika, te se zbog toga mnoge djevojke odluče upravo na inozemnu karijeru. Iako modne agencije uzimaju postotak od čak 50 posto, naplaćuju stan, put, usluge izrade fotografija, nekad i odjeću, manekenkama se svakako isplati otputovati. Kako bih otišla kući u plusu, moram ostati najmanje dva do tri mjeseca u inozemstvu, odraditi što više i agenciji isplatiti troškove.

Anita Lijić, uspješan model, govori da joj se itekako isplati otputovati ako ostaje dulje.

“Neusporedivi su honorari u Hrvatskoj i vani, ali s obzirom na ekonomsku situaciju, dobro je da uopće postoje”, kaže Anita i napominje da u Hrvatskoj posla ima samo nekoliko puta na godinu, dok vani radi više puta na mjesec.

Kada govorimo o snimanjima za modne časopise - zaboravite honorar. On jednostavno ne postoji. Barem ne u Hrvatskoj. Na prste jedne ruke mogu izbrojiti web-editorijale i časopise koji su mi platili za fotografiranje. Ako i jesam bila plaćena, govorimo o 100 do 300 kuna. Strani časopisi svoje modele plaćaju nekoliko stotina eura, ovisno o časopisu, ali samo jedan si strani časopis može dopustiti ne platiti modele. Taj časopis je, ne biste vjerovali, popularni Vogue. Zašto? Naslovnica u tom časopisu otvara vrata svijeta top-modela, stoga je svim manekenkama čast pozirati za njega jer znaju kakva je to zapravo nagrada.

I velika modna događanja u Hrvatskoj potpuno su drukčija priča. Naime, u Zagrebu se organiziraju dva tjedna mode: Fashion.hr i Cro-a-porter. Najčešće se oba realiziraju u dva tjedna razlike, dva puta na godinu. Oba događaja traju od tri do četiri dana, te mnogi hrvatski dizajneri i oni koji to žele biti, imaju prigodu pokazati svoju viziju nadolazećih trendova.

SRETNI AKO SU NA NULI

I modeli i dizajneri u Hrvatskoj u nezahvalnoj su poziciji. Popularni hrvatski dizajner Zoran Aragović kaže da “dizajner ne plaća sudjelovanje na tjednu mode, ali snosi troškove plaćanja modela, izrade same kolekcije i PR-a, ako ga ima”. Za financijsku isplativost naglašava da je dobro kad podvuče crtu i bude na nuli s troškovima, odnosno proda kolekciju tako da pokrije troškove prezentacije i izrade kolekcije. Tvrdi kako po talentu i kreativnosti naši dizajneri mogu konkurirati stranim kolegama, ali ključna razlika je ipak u financijskom, sponzorskom i naravno prodajnom segmentu. Moglo bi se reći kako je modna industrija zaista nezahvalan sektor, u kojem zaista treba biti najbolji od najboljih kako bi donekle mogao živjeti samo od toga.