Uz manje državnih nameta bile bi idealne za samozapošljavanje

Danas ne postoji sigurno radno mjesto niti ga je lagano dobiti, bilo u javnom ili privatnom sektoru. Ljudi se snalaze na razne načine. Sve više ljudi svoje talente nastoji unovčiti freelance poslovanjem, no pritom se često javlja potreba za osnivanjem tvrtke kako bi se s klijentima moglo lakše poslovati. Jedna od takvih varijanti samozapošljavanja za sve, pa tako i za mlade, tvrtke su za deset kuna. Iako se u medijima sve češće govori o njima, o njihovim pozitivnim i negativnim stranama, među mladima nisu zaživjele koliko su mogle. Kada bi se provelo šire ispitivanje, velika je vjerojatnost da bi rezultati pokazali kako većina studenata i mladih i ne zna što se skriva iza tvrtki za deset kuna.

OLAKŠICE ZA ULAGANJA

“Unatoč odgovornosti, bilo bi lijepo jednog dana voditi vlastitu tvrtku, no nisam informiran o konceptu tvrtki za deset kuna”, govori Vedran Benc, student na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. S druge strane Pavao Lerotić, student informatike na riječkom sveučilištu, smatra da su tvrtke za deset kuna dobra ideja za poticanje poduzetništva i samozapošljavanja među mladima, ali dodaje da bi trebalo mijenjati visoke poreze i namete kako bi se stvorila i veća šansa za uspjeh.

Sve je počelo listopadu 2012. godine, kada su na snagu stupile izmjene više zakona kojima je omogućeno osnivanje poduzeća po jeftinijem i jednostavnijem postupku. Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, ili skraćeno j.d.o.o, može se osnovati uz temeljni kapital u iznosu od deset kuna, što je dovelo naziva “tvrtke za deset kuna”.

Temeljna razlika između j.d.o.o i d.o.o. tvrtki je upravo u visini temeljnog kapitala, koji je za d.o.o minimalno 20.000 kuna. Uz to, sam trošak osnivanja j.d.o.o je niži, i upravo to ga čini primamljivijim za nove poduzetnike. No “tvrtke za deset kuna” ipak iziskuju nešto više troškove. Uz deset kuna potrebno je platiti i troškove javnog bilježnika, sudske pristojbe te oglas u Narodnim novinama što iznosi oko 800 kuna. Uz tekuće troškove, po svršetku poslovne godine tvrka je obvezna platiti porez na dobit u iznosu od 20 posto, a zatim od dobiti koja preostane 25 posto izdvojiti u zakonske rezerve. Prema fiktivnoj računici, to izgleda ovako - ako je godišnja dobit 50.000 kuna, po plaćanju poreza na dobit ostajete na 40.000 kuna. Od tih 40.000 kuna potrebno je izdvojiti još 25 posto za rezerve, što vas ostavlja s dobiti od 30.000 kuna. Ako vlasnik odluči isplatiti dobit, mora platiti dodatni porez i prirez, no ako se dobit uloži u daljnje poslovanje, ostvaruje se porezna olakšica.

OTVARAJU ZBOG KLIJENATA

Među onima koji su se odlučili za ovakav poduzetnički pothvat je i Ivo Sorić, tridesetogodišnji Splićanin, po zanimanju geodetski tehničar. Nakon godina rada za druge osnovao je tvrtku Geodinamika u kojoj danas ima dvoje zaposlenika.

“J.d.o.o model bio je pogodniji isključivo zbog manjeg početnog troška i bržeg početka poslovanja. Stvarni trošak iznosio je okvirno tisuću kuna, a proces otvaranja trajao je 15 dana”, govori Sorić. Dodaje kako ne vidi posebne prednosti i nedostatke tog modela jer “ako su zadovoljni, klijenti se vraćaju bez obzira na to koji nastavak stoji iza imena tvrtke”.

Zagrepčanin Robert Gnand se nakon desetak godina freelance bavljenja grafičkim i web-dizajnom odlučio otvoriti tvrtku pod nazivom Alternativa dizajn studio.

“Prije otvaranja tvrtke radio sam na autorske ugovore, ali to je mnogim klijentima bilo prekomplicirano, pa sam morao naći najjednostavniji način koji bi mi omogućio da radim ono što volim. Na sreću, u međuvremenu pojavila se mogućnost otvaranja tvrtke za 10 kuna koja je riješila problem forme”, opisuje Gnand. Modelom poslovanja je zadovoljan. “Imam ulazne i izlazne račune, a knjigovodstveni servis mi javi kad što trebam platiti državi, i svi sretni”, dodaje Gnand.