Motivacija članova opada s manjkom financijskih sredstava

Na Sveučilištu u Zagrebu neprofitne studentske udruge imaju dugu tradiciju i veliku bazu članova. Svaki prihod tijekom poslovanja udruga troši se isključivo na obavljanje i poboljšanje djelatnosti, odnosno reinvestiranje natrag u organizaciju, zbog ostvarenja ranije utvrđenih ciljeva statutom same organizacije. Međutim, kako doći do prihoda? Imaju li studentske udruge dovoljno poticaja za razvitak?

„Kao predsjednik neprofitne studentske udruge mogu reći da imam izvanredan tim koji funkcionira jako dobro. Međutim, najveći problem pri našem radu jest motivacija, usko vezana uz manjak javne, ali i privatne potpore, jedinog načina financiranja naših projekata. U udruzi imamo poseban tim koji se sastoji od deset članova, a oni svakodnevno šalju u prosjeku 50 e-mailova s upitima, opisima projekata i objašnjenjem zašto bi netko od potencijalnih partnera trebao ulagati baš u našu Udrugu. Nekad smo imali uspjeha u tome, ali danas je zaista jako teško naći partnera koji će u nas ulagati pa smo tako trenutno u situaciji da nemamo niti generalnog sponzora“, ističe Denis Tučar, student Ekonomskog fakulteta u Zagreba i dodaje kako problem vidi u činjenici da poslodavci vrlo često uzimaju studente „zdravo za gotovo“ i misle kako od njih nemaju previše koristi.

Dio svojih prihoda članovi studentske udruge ostvaruju preko natječaja državnih institucija, a dio preko privatnog sektora. Neprofitne organizacije radi lakšeg i sigurnijeg pribavljanja sredstva iz različitih međunarodnih i domaćih izvora, pišući zahtjeve za donacije ili projektne prijedloge za koje traže izvore financiranja, usredotočuju se na one društvene probleme i pitanja koja su aktualna i na koje žele pozitivno utjecati. Ono što je bitno istaknuti jest i da su udruge apolitične, djeluju neovisno o vlasti. Preko marketinških aktivnosti i pojavljivanjem u medijima, udruge se ističu te ih zamjećuju budući sponzori i ostali građani.

„Direktor sam malog ugostiteljskog objekta i već treću godinu zaredom ulažem u studente tako da im novčano i kroz kompenzacije pomažem uglavnom pri organizaciji projekata kao što su studentske konferencije. Oni su svakako moja ciljana skupina, ali su i partneri s kojima najlakše surađujem jer s njima uvijek uspijem vrlo jednostavno postići dogovor“, kaže Mario Horvat koji je i sam nekad bio član studentske udruge, a ističe kako je tada bilo lakše pronaći sredstva za financiranje. Dodaje kako nije siguran gdje je točno s godinama nastao problem, ali da pretpostavlja kako velika poduzeća danas puno opreznije raspoređuju svoj budžet, a i konkurencija među udrugama se znatno povećala.

Studentske udruge usmjerene su na pružanje dodatnih aktivnosti, znanja i vještina studentima izvan klasičnog akademskog obrazovanja. Bitno je istaknuti i da one teže napretku kako studenata, tako i cijelog društva, a izvrsna su podloga za ulazak pojedinca u poslovni svijet. Bili to ili ne dovoljni razlozi za ulaganje u studentske projekte, situacija uglavnom ostaje nepromjenjiva, a studentima motivacija polako opada.