Bez police i obična zubobolja može stajati na tisuće kuna

Planiranje putovanja sa sobom nosi niz stvari na koje treba obratiti pozornost, a jedna od važnijih je i ona o ugovaranju police putnog osiguranja, kako bi se u slučaju bilo kakvog problema prošlo što bezbolnije, barem financijski. Pogotovo o osiguranju moraju razmišljati rekreativni skijaši koji se u zimskim mjesecima vole “preseliti” na neko od inozemnih skijališta, ali i svako putovanje može skrivati potencijalne opasnosti na koje nitko ne može unaprijed računati.

Osim standardnim kanalima prodaje, osiguranja se mogu ugovoriti putem internetskih stranica, mobilnih aplikacija, u bankama (neke nude besplatno osiguranje uz otvaranje tekućeg računa) ili turističkim agencijama pri kupnji aranžmana.

SKUPO NEZNANJE

“Za svoje sljedeće putovanje preko agencije odlučio sam se za najveći paket koji nude (putno zdravstveno, nezgoda, pokriće bolničke naknade, prtljaga i privatna odgovornost) zbog prethodnog lošeg iskustva. Tijekom jednog putovanja prijatelja je počeo boljeti zub i koliko se god on trudio to zanemarivati, morao je zubaru. Kod njega se zadržao samo pet minuta, a kako nije bio osiguran, račun koji je dobio sve nas je neugodno iznenadio. Sa svim “popratnim” troškovima stajao je oko 2000 kuna. Od tada, kad se god prije putovanja ponudi osiguranje, sjetim se njega i zaokružim da”, govori student Antonio Hlupić.

Ponude ugovorenog putnog osiguranja sežu od bolničke usluge do gubitka prtljage ili privatne odgovornosti, a ponekad su tu i banalnosti poput osiguranja od otkazanog leta (za što se često pobrine sam prijevoznik pa putno osiguranje nije nužno).

Osiguranje od privatne odgovornosti pak pokriva građanskopravnu izvanugovornu odgovornost osiguranika i osoba za koje on, prema zakonu, odgovara za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja treće osobe te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe tijekom puta i boravka u inozemstvu.

Dio mladih potpuno zanemaruje putno osiguranje unatoč čestim odlascima preko granice, i to iz više razloga, a neki od njih su nedovoljna informiranost ili cijena.

“Kad putujem, ne osiguravam se jer smatram da putničke agencije kasno i nedovoljno informiraju korisnike o uslugama kao što su putna osiguranja. Tek nakon što platimo određeni iznos oni zatraže nadoplatu za osiguranje, koja je vrlo često neprihvatljiva. Mislim da su putna osiguranja nepotreban trošak”, ističe studentica Dea Derjanović.

SOS TELEFON

A kako postupati u hitnim slučajevima, kad osiguranje koje smo uplatili postane nužno? Tada treba nazvati SOS telefon prema uputama osiguratelja koje se prilažu polici osiguranja.

“Centar će stupiti u vezu s koordinatorom za područje na kojem ste i u optimalnom roku ugovoriti potrebnu razinu zdravstvene zaštite i u tom slučaju osiguratelj podmiruje račun zdravstvenoj ustanovi. Ako to nije moguće te osiguranik sam plaća troškove po zdravstvenom osiguranju, po povratku u Hrvatsku prijavljuje se šteta i prilaže pripadajuća zdravstvena dokumentacija, a osiguratelj vraća sredstva osiguraniku sve do limita ugovorenog po polici osiguranja”, objašnjava brokerica jednog osiguranja. Činilo se nekome banalno ili ne, malo studenata koristi usluge putnog osiguranja. Nepraktično ili skupo, ali ponekad i prijeko potrebno putno osiguranje svakako čini putovanje bezbrižnijim.