Štedjeti valja od dvadesete godine

Jednostavno nemam naviku štedjeti jer zapravo nemam ni što uštedjeti, rekla nam je studentica Ana. Ona, kao i većina studenata, smatra da je studentski život takav da sve što zaradiš primoran si potrošiti, kako na osnovne životne potrebe, tako i na kave te izlaske bez kojih je studentski život jednostavno nezamisliv.

Iznimka su studenti koji su u težoj financijskoj situaciji, koji očekivano, mnogo više razmišljaju o vlastitoj budućnosti. Tako Mihaela, studentica Socijalnog rada, kaže kako ima štednju u banci na koju svakog mjeseca uplaćuje koliko može, s namjerom “da bi sebi priuštila lagodan nastavak studija i što više rasteretila svoje roditelje”. Ipak, Mihaela je možda među rijetkima.

UTJECAJ OBITELJI

“Većina studenata živi za danas, ne misleći na budućnost, te radije troše novac danas umjesto da dugoročno štede, a kao razlog za to navode da novac postoji kako bi se trošio”, kaže doc.dr.sc. Dajana Barbić, profesorica kolegija Osobne financije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Stoga je moguće zaključiti kako glavni problem nije pitanje skeptičnosti, straha prema bankama ili neimaštine, nego znanja, dobre upućenosti i ispravnog i pozitivnog stava prema potrošnji, štednji i odgovornom raspolaganju novcem.

Barbić dodaje kako se bez adekvatne razine financijske pismenosti, koja čini osnovnu razinu znanja koje je pojedincu potrebno kako bi preživio u modernom društvu, ne može govoriti o odgovornom korištenju financijskih proizvoda i usluga, odgovornoj potrošnji ni odgovornom zaduživanju. Ipak, ova ekonomska stručnjakinja za mlade ima i savjet - nije važan način štednje jer on ovisi o mnogo čimbenika, ali je poželjno da se počne štedjeti do svoje dvadesete godine.

Profesorica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta, Gordana Kuterovac Jagodić, ističe da su studenti u životnom razdoblju kada nisu ni dovoljno odrasli, a više nisu ni tinejdžeri, te svi imaju različito razvijene planove za budućnost.

“Na financijsku pismenost mladih uvelike utječu njihova primarna obitelj i načini na kojoj se u njoj postupa s novcem. Vjerojatnije je da će biti oprezniji u postupanju novcem ako su i njihovi roditelji bili oprezniji i obratno”, kaže Kuterovac. Također dodaje da društvo vršnjaka može utjecati na stavove mladih prema novcu i štednji pa tako mladi mogu imati uzore u svojim kolegama koji slabo štede ili pak u onima koji su oprezni s novcem.

Njezin je savjet za sve studente koji pokazuju interes za štednju da svoj cilj što više vizualiziraju i podsjećaju ga se često (primjerice, da stave na istaknuto mjesto sliku mjesta koje žele posjetiti), te se potpuno ne odriču baš svakog manjeg zadovoljstva i nagrade za korake koje vode na putu do cilja.

UČENJE ODGOVORNOSTI

Postoje i mladi koji pokazuju pozitivnu sliku o štednji. Josipa Topić, unatoč teškom studentskom životu izvan mjesta stanovanja, uspijeva štedjeti i to na vrlo zanimljiv način. Svakog dana skuplja “medvjediće” (kovanice od pet kuna) u svoju “kasicu-prasicu”. Te kovanice skuplja na dnevnoj bazi, kada god dobije pet kuna, bilo u menzi, trgovini i slično. Počela je to raditi iz zabave, ali kako kaže, to je postala opsesija.

Dvadesetdvogodišnji Mate, student FER-a, također je odlučio štedjeti na neformalan način tijekom svojih studentskih dana. On smatra da svaki student može štedjeti ako pametno raspoređuje novac i ponekad se odriče svojih užitaka. Mate svakog mjeseca odvaja određeni iznos od plaće i stipendije “na stranu” jer, osim što si tako želi priuštiti povremena putovanja i ulagati u vlastitu budućnost, smatra kako to uči odgovornosti, upravljanju proračunom te da tako poštuje stečeni novac.