Kovanica jedne lipe postala je endemska vrsta

Hrvatska kuna službena je valuta Republike Hrvatske, a izdaje se u obliku novčanica i kovanica u raznim denominacijama. One najmanje; kovanice od jedne i dvije lipe, zakonsko su sredstvo plaćanja sukladno Zakonu o hrvatskoj narodnoj banci, iako je prije šest godina obustavljena izrada spomenutih apoena koji se sada izdaju samo u numizmatičkim kompletima.

"Hrvatska narodna banka je na temelju potražnje za kovanim novcem od jedne i dvije lipe te cijene izrade procijenila da količine koje se nalaze u optjecaju zadovoljavaju potrebe tržišta. Stoga je 2009. obustavljena daljnja izrada apoena od jedne i dvije lipe. Banke na zalihi imaju prosječno oko 60,9 milijuna komada kovanog novca u svim apoenima, od čega po 550.000 komada u apoenima od jedne i dvije lipe”, objašnjava Dejana Rebernik, glasnogovornica ureda za onose s javnošću Hrvatske narodne banke.

Sukladno službenim navodima sva prodajna mjesta u zemlji trebala bi kupcu moći vratiti apoene od jedne i dvije lipe ovisno o iznosu računa, ali između teorije i prakse postoje neke nesuglasice. Na pitanja o brojnosti navedenih apoena u kasama raznih prodajnih mjesta prodavačice najčešće odgovaraju: "Sitne lipe od kupaca uglavnom ne dobivamo, a rijetki zahtjevaju njihovo isplaćivanje. U kasi rijetko vidimo kovanicu od dvije lipe, a onu od jedne lipe još rjeđe."

Ništa od navedenog ne bi bilo sporno da trgovci ne koriste mogućnost samovoljnog formiranja cijena. Naime, ograničenje u formiranju cijena ne postoji, a upravo to rezultira odnosu ponude i potražnje na tržištu. Formiranje cijena na 99 lipa nije zakonski regulirano već je trgovački trik (efekt "shop signal price") kojim trgovci privlače kupce na kupnju prikazujući cijene prividno nižim nego što u konačnici jesu, a kupci s druge strane ne inzistiraju na povratu lipa što trgovci vješto usmjeravaju u svoju korist. Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske kupcima je savjetovalo “da budu uporni i inzistiraju na povratu i jedne lipe jer se na taj način može stati na kraj milijunskim zaradama trgovačkih lanaca i spriječiti prevaru potrošača zbog nevraćanja novca koji su dužni dobiti natrag.”