Vaučerizacija bi bila zahtjevna reforma cijelog sustava obrazovanja

Vijeće studenata veleučilišta i visokih škola Republike Hrvatske osnovano je 2012. godine i nacionalno je predstavničko tijelo studenata koji pripadaju drugom stupnju binarnog sustava, odnosno visokom stručnom obrazovanju. Prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje za akademsku godinu 2013./2014., u Hrvatskoj je 55.000 studenata stručnih studija, od kojih između 35.000 i 40.000 čine upravo studenti veleučilišta i visokih škola. Predsjednik Vijeća Karlo Kolesar za Global govori o najaktualnijoj studentskoj temi - korekciji cijena studentskog smještaja u Zagrebu, očekivanjima od novoga resornog ministra, brojnim inicijativama Vijeća te o stereotipima koji prate studente privatnih fakulteta.

 Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu 11. veljače objavio je da je u pregovorima sa Studentskim centrom dogovorio niže cijene smještaja u domovima. Vijeće je zajedno sa SZ-om tražilo dokumente SC-a na koje se pozivao pri poskupljenju. Jeste li i vi dobili te dokumente na uvid i jeste li bili uključeni u pregovore sa SC-om?

Točno, u jednom trenutku koordinirano smo sa Studentskim zborom Sveučilišta u Zagrebu radili na tome da se dobiju dokumenti kojima bi se objasnilo eventualno poskupljenje. Te dokumente nismo dobili. Nažalost, u jednom trenutku prestali smo dobivati konkretnije informacije od predstavnika Zbora, osim telefonski, a ne na sastancima i razgovorima kako smo to inače prakticirali.

 Zašto, je li se nešto konkretno dogodilo?

Nakon naših medijskih istupa, u kojima smo podržavali Zbor i u kojima smo ustrajali na tome da bez argumentacije financijskim projekcijama ne može doći do povišenja, SC je pristao na još jedan krug razgovora sa SZ-om i na taj sastanak nismo bili pozvani. Povratne informacije koje smo dobili govore da je SC ustrajao da na tom sastanku budu predstavnici studenata Sveučilišta, no mi i dalje očekujemo dobiti te dokumente. Od otprilike 7000 smještajnih kapaciteta u Zagrebu, oko 15 do 20 posto korisnika čine studenti veleučilišta i visokih škola pa bi bilo logično da se i nas u završnim fazama uključilo u pregovore.

 Prije nekoliko dana susreli ste se s novim resornim ministrom Šustarom. O čemu ste razgovarali i što očekujete od njega u vezi s vašim inicijativama?

Ministru smo predstavili rad i inicijative Vijeća te istaknuli kako od njega i njegovih najbližih suradnika očekujemo jako dobru i usku suradnju. Prije svega očekujemo da se češće nalazimo sa samim ministrom te da nas se, kao drugo nacionalno predstavničko tijelo, uvrsti u apsolutno sve aktivnosti koje se tiču studenata. Očekujemo da Ministarstvo podrži naše inicijative koje su započete, a dobile su potporu prošlog ministarstva. Dogovoreno je da će novi zakon o studentskom predstavljanju i organiziranju, na kojem radimo s kolegama iz Hrvatskog studentskog zbora, biti prebačen u prvi kvartal 2016., što znači da će se time početi baviti odmah.

 Jedna od inicijativa koju je Vijeće pokrenulo odnosi se na izmjene naziva titula koje završetkom studija dobivaju studenti specijalističkih diplomskih stručnih studija. Možete li pojasniti taj problem i koliko studenata u Hrvatskoj je njime zahvaćeno?

Riječ je o inicijativi koju smo pokrenuli prošle godine u srpnju i obuhvaća oko 55.000 studenata stručnih studija. Naime, završetkom specijalističkog diplomskog stručnog studija stječe se naziv ‘stručni specijalist’ koji na tržištu rada u Hrvatskoj nije prepoznat niti je dio tradicije u nazivlju. U Europskoj uniji na toj je razini riječ o tituli magistra. Specijalistički diplomski stručni studij jednaka je razina kao sveučilišni diplomski studij i nosi isti broj ECTS bodova. Dapače, ovim problemom zahvaćeni su i studenti sveučilišnih stručnih studija. Nedavno smo dobili dopis alumnija i studenata javne uprave s Pravnog fakulteta u Zagrebu koji su prikupili 805 potpisa kojima traže da im se stručni naziv promijeni iz ‘specijalist uprave’ u ‘magistar uprave’. Za ovu inicijativu dobili smo podršku Hrvatske udruge poslodavaca, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Instituta za razvoj obrazovanja, samog MZOS-a i imamo konsenzus svih političkih stranaka.

 Promjene stručnih naziva moraju se provesti izmjenom Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju. Kada će se to rješavati?

MZOS je rješavanje tog pitanja predvidio za treći kvartal ove godine. Na sastanku s novim ministrom zatražili smo podršku za cijelu inicijativu, a prvi dokaz podrške bio bi da se to pitanje ubaci u raniji kvartal. Ako uspijemo s inicijativom, ići ćemo retroaktivno kako bi se i alumnijima mijenjao stručni naziv.

 U listopadu prošle godine reizabrano je predsjedništvo Vijeća i ovo vam je drugi mandat na njegovu čelu. Što biste izdvojili kao najveći uspjeh prošlog mandata i koji su planovi najistaknutiji u ovom?

Istaknuo bih suradnju s EURASHE-om, krovnom europskom organizacijom koja radi pod pokroviteljstvom Europske komisije, a vezana je uz institucije u visokom stručnom obrazovanju u cijeloj Europi. Ponosni smo i na potpisivanje sporazuma o suradnji s HUP-om, Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, Institutom za razvoj obrazovanja i Hrvatskom obrtničkom komorom. U ovom mandatu naglasak će biti na dovršavanju Zakona o studentskom predstavljanju i organiziranju, inicijativi s mijenjanjem stručnih naziva i na potpisivanju sporazuma s poduzećima u obliku ostvarivanja stručnih praksi za studente veleučilišta i visokih škola.

 U Vijeću snažno ističete potrebu usklađivanja visokog obrazovanja sa zahtjevima tržišta rada kroz sustav stručnih praksi.

Imamo dojam da studenti i poslodavci u Hrvatskoj stručne prakse uopće ne percipiraju kao model u kojem obje strane mogu profitirati. Planiramo potpisati sporazum o suradnji s korporacijama i rekao bih da će nam to biti najzahtjevniji projekt dosad. Napravit ćemo bazu ponude i potražnje poslodavaca i kroz natječaj ćemo primati aplikacije zainteresiranih za praksu, a poslodavci će sami birati ljude. Ideju smo izložili ministru koji je rekao da bi volio da Ministarstvo to službeno podrži, a tražit ćemo i podršku međunarodnih organizacija.

 Tijekom 2014. u javnosti se govorilo o vaučerizaciji visokog obrazovanja u Hrvatskoj kao mogućem modelu subvencioniranja. Time bi si studenti iz javnih sredstava mogli financirati i studij na privatnom fakultetu. Koji je stav Vijeća o tom modelu?

Na Vijeću nikad nismo o tome raspravljali, no ja osobno smatram da sadašnji model nije pravedan ni jednak za sve. Velika je iluzija da je obrazovanje besplatno. Svi plaćamo nekakav porez i od toga određen dio iz državnog proračuna ide u sektor obrazovanja iz čega se pokrivaju troškovi studiranja na državnim visokim učilištima. Studenti privatnih fakulteta nemaju subvencionirane školarine, a jednaka prava kao kolege s državnih fakulteta imaju u prehrani, mogućnosti apliciranja za smještaj i u stipendijama za socioekonomski status, za što smo se među ostalim i mi izborili. Vaučerizacija bi bila zahtjevna reforma cijelog sustava obrazovanja i bila bi pravednija nego ovo što imamo sad.

 Je li visina školarina na privatnim fakultetima u skladu s kvalitetom obrazovanja koje se tamo dobiva?

Sigurno varira, no mislim da je u većini slučajeva to ipak proporcionalno. Ono što na neki način krasi studiranje na privatnim fakultetima jesu predavanja u malim grupama i rad na realnim zadacima, što je, prema mom mišljenju, preduvjet za kvalitetne stručne studije. Mislim da je dobro da postoji sustav privatnog i državnog obrazovanja zbog pozitivne konkurencije koja jedne i druge tjera na što višu razinu.

 U javnosti postoji stereotip o studentima privatnih fakulteta kao razmaženim bogatim klincima koji su si upisom na privatni fakultet kupili diplomu za koju se neće morati mnogo namučiti. Dio studenata tih fakulteta (ne)svjesno odašilje upravo takvu sliku o sebi, na temelju koje se stvara spomenuti stereotip. Kako mijenjati tu percepciju?

Na svakom visokom učilištu, pa i privatnom, sigurno ima studenata koji nisu za primjer i hvalu, samo što oni više dolaze do izražaja ako su na privatnom fakultetu. No ne možemo relativizirati i generalizirati. Prije pet godina takav pogled na studente privatnih fakulteta bio je izraženiji, ali mislim da je sada situacija bolja. Tu percepciju jedino mogu mijenjati upravo studenti privatnih fakulteta. Svi fakulteti trebali bi imati tendenciju da im ‘izvozni proizvod’ bude što kvalitetniji i što reprezentativniji. Primjerice, mnogi studenti privatnih fakulteta imaju studentski kredit koji otplaćuju radom preko Student servisa. Dakle, ne možemo generalizirati i trebamo svima pružiti jednaku prigodu na temelju jednakih mogućnosti.