‘Naši bi inovatori trebali sudjelovati u hrvatskom državnom proizvodu!’

Ovo je uređaj iz 1978. s kojim je počela priča. Sastavljen je od televizijskih komponenti, a na njemu smo igrali nogomet kad je bilo Svjetsko nogometno prvenstvo u Argentini. Kreacije nastaju u djetinjstvu, zato uvijek zagovaram da u školama treba biti više tehnike i domaćinstva – danas mladi više ne znaju raditi rukama, bez uvrede. Bilo mi je 14 godina kad sam napravio taj kristalni detektor! Narod nikad nije volio raditi rukama, to je osnovni problem u Hrvatskoj - govori vlasnik svjetski uspješne tvrtke Altpro dok na simpatičnom starom uređaju igra nogomet. Njegova je tvrtka specijalizirana za proizvodnju sigurnosne opreme za željeznička vozila i infrastrukturu, a željeznička vozila na svim kontinentima sadrže - hrvatske dodatke. Nema ga jedino na Antarktici... barem dok ne uvedu vlakove!

Kakav je vaš pogled na inovacije u Hrvatskoj?

Hrvatska ima dugu tradiciju inovatorstva. Ovdje nije nastao samo Tesla nego inovacija postoji od Fausta Vrančića pa do brodograditelja od prije tisuću godina. Proces inovacija postoji od davnina, a održao se do danas. Međutim, pitanje je statusa inovatora u društvu, imaju li isti tretman kao pjevačka zvijezda ili nogometni igrač. Kad u čitavom društvu adrenalin glede inovacija bude jednak kao onaj na nogometnim utakmicama, tek tada će društvo ići naprijed.

Tko danas koči jači razvoj inovacija u našoj zemlji?

Pojedinci i interesne skupine. Neka društva su preferirala punu podršku sustava razvoju i inovacijama i ta društva su se razvijala. Vi ne možete u Njemačkoj, Americi ili bilo gdje drugdje doživjeti ono što jedan inovator može u Hrvatskoj. Zato su oni inovativna društva. Naš je osnovni problem manjak proizvodnog kadra u svakom resoru. Nikakav OPG, nikakav startup ne može državu izvući iz krize. Dobro je da oni postoje u velikom broju, ali industrijska proizvodnja je ona koja sa sobom donosi velik broj kooperanata, zaposlenosti i izvoz, a ona nastaje iz inovacija.

Zar se industrijska proizvodnja ne može razviti upravo iz startupa i OPG-a?

Sve je to dobar temelj, ali se pokazalo da je to samo igra velikih brojki. Dobar dio današnjih uspješnih hrvatskih tvrtki osnovali su ljudi iz nekadašnjih tvorničkih sustava s osjećajem za industrijsku proizvodnju. Uz to se događa ova katastrofa s naglim iseljavanjem iz države koje ne možete spriječiti. Zbog svega toga postoji premalo poduzetnika koji bi mogli otvarati tvrtke. I Altpro je na vlastitoj koži osjetio taj problem kad tražimo iskusne ljude kojih je sve manje u Hrvatskoj.

Mislite li da je ulazak u Europsku uniju započeo urušavanje razvoja inovacija u Hrvatskoj?

Mislim da nije. Europska unija baš i forsira inovativnost te želi zadržati poziciju najinovativnijeg društva. Mi smo u Hrvatskoj donijeli inovacijsku strategiju, ali je problem njezino provođenje. Ako se inovacija ne može prodati ovdje, zašto bi onda netko kupio tu inovaciju izvan Hrvatske? Globalnoj je konkurenciji jednostavnije kupiti licencu tvrtke ili pogledati što si napravio, a onda sam krenuti proizvoditi. Inovacije će se u Hrvatskoj i dalje stvarati, ali će ulazak na tržište Hrvatske i Europske unije biti sve teži.

Spomenuli ste inovacijsku strategiju. Primjećuju li se pomaci od kad je donesena?

U Hrvatskoj se mnogo toga donosi, ali se malo toga operativno provodi. Ono što bi hrvatskim inovatorima trebalo jest participacija u hrvatskom državnom proizvodu, da državna poduzeća moraju kupovati određen broj hrvatskih inovacijskih proizvoda ili im omogućiti prve plasmane.

To, na primjer, nije provedeno. Pomaci se vide donekle u poticajima i medijskoj zastupljenosti.

Kako to da je vaš Altpro, kao svjetski uspješna tvrtka, ipak odlučio ostati u Hrvatskoj, u doba kad svi ovdje traže ‘plodnije’ poduzetničko tlo?

Uvijek me to svi pitaju, a ja dajem protupitanje kao odgovor - zašto bismo otišli odavde? Mi ne želimo otići jer nam je ovdje dobro. Sviđa nam se lokacija, geografska pozicija, dobra je klima... nama se ne da otići iz Hrvatske jer smo jedino tu kod kuće!

Kako komentirate prošlogodišnji potez Sveučilišta u Zagrebu da uvede prorektora za inovacije?

To je fantastična stvar. Sad je samo pitanje što će prorektor moći napraviti, odnosno koje su mu mogućnosti i što mu sve visi oko ruku. U Hrvatskoj je to obično tako – pojedinac krene s promjenom, a s vremenom mu ruke počne sputavati sve više i više utega. Osobno poznajem prorektora Šimpragu i on je doista sjajan jer nije usmjeren samo na svoj fakultet nego gleda širu sliku te povezuje sve sastavnice Sveučilišta i gospodarstva, a to je ono što nama treba. No podvući ćemo crtu za četiri godine i vidjeti što je htio, a što ostvario.

Ali za ostvarenje je potreban angažman ne samo Sveučilišta nego i inovativne gospodarske zajednice.

Vaša tvrtka se među prvima uključila u jedan od prorektorovih projekata – Online burzu istraživačkih radova. Što vas je potaknulo na to?

Recimo to ovako – ako svi ne podržimo srodne projekte, pa makar deklarativno, onda se ništa neće dogoditi. Primjerice, kad sindikat pozove na štrajk, članovi moraju izaći. Našu znanstvenu zajednicu gospodarstvo ne koristi i ovo je dobar put za rješavanje problema te stvaranje inovacija i novih proizvoda. Navedena burza je odličan alat putem kojeg tvrtke mogu upoznati znanstvenike i studente koji se bave istraživanjima iz njihove domene poslovanja te se tako promiče suradnja znanosti i gospodarstva. Uostalom, Altpro već nekoliko godina provodi projekte suradnje, stručne prakse sa zagrebačkim FER-om i tako je u tvrtki zaposleno desetak mladih stručnjaka.

Kako jedan student može plasirati inovaciju izvan fakulteta?

Opet dolazimo do toga kakav nam je lijevak za inovacije. U nas se ne radi sustavno nego sve ovisi o pojedincima. Treba stvoriti lijevak u koji bi ulazile sve inovacije i na kraju izlazili novi proizvodi uz nove tvrtke. To je osnova svega. I tu bi onda znatno pomogao jedan tehnopolis ili inkubacijski centri po čitavom Zagrebu gdje bi od stotina studentskih tvrtki sutra nastali deseci novih Altproa. Da se razumijemo – sve to zahtijeva vrlo malo novca, a infrastrukture ima i danas dovoljan broj, ali nije iskorištena. To je ono što mene brine – uvijek se zbog stvari koje zahtijevaju malo novca rade veliki problemi.

Kako je moguće da se više od dva desetljeća studenti nisu povezivali s gospodarstvom?

Zato jer je u slučaju prorektorovih projekata riječ o organiziranu povezivanju. Sada kada student ima ideju, on je kroz organizirano povezivanje može evaluirati te vidjeti na čemu vrijedi nastaviti raditi. To je uloga Sveučilišta, da potiče najuspješnije studente na razvoj, inovativno i poduzetničko razmišljanje te da ih priprema za tržište rada.

Koji vam je izum najviše prirastao srcu?

Najviše me razveselilo kad mi je proradilo prvo pojačalo s elektroničkim cijevima davne 1974. Onda sam preko njega puštao album ‘Kad bi bio bijelo dugme’ dok svi susjedi nisu poludjeli.

Dok smo ispred pogona razgledavali tračnice s vagončićem za probu i prezentaciju proizvoda pred klijentima, pohvalili ste se da napokon imate vlastiti vlak. Od malena ste fascinirani vlakovima?

Pa i ne. Stvaranje je stvar familije. Moji otac i djed su uvijek nešto radili i stvarali, pa su moji afiniteti prema tome čista genetika!