Zadatak do kraja Erasmusa: kušati svih sto vrsta montaditosa

Nedjelja je, vrijeme ručka. Sjedim u prepunom baru u Elcheu, gradu na jugu Španjolske, i razmišljam što naručiti. Na jelovniku montaditosi, čak sto različitih vrsta. Punjeni raznovrsnim mesom, šunkama, sirevima iz svih krajeva svijeta, povrćem, čokoladnom kremom s keksima. Zvuči primamljivo, ali što su montaditosi?

Prije odlaska na Erasmus program u Španjolsku dobila sam mnoge preporuke o izvrsnim španjolskim tapasima i paellama, no za mene su pravo otkriće bili montaditosi. Najjednostavnije bi ih bilo opisati kao male sendviče.

Postoje od 15. stoljeća, a koncept prodaje u barovima nastao je prije 15 godina u Huelvi, gradu na samom jugu Španjolske. Danas se prodaju u više od 350 barova i pivnica diljem svijeta. Njihovo ime dolazi od španjolske riječi montar, što znači penjati se, i odgovara njihovu izgledu, jer dodavanjem sve više sastojaka postaju male planine pune okusa.

No još zanimljiviji od njihova izgleda i okusa je način na koji se naručuju i pripremaju. Nakon što nađete mjesto u uvijek prepunim montaditos barovima i na papiru za narudžbe ispišete što želite, konobar vam uruči spravu nalik na Gameboy, koja svijetli i vibrira kada su vaši montaditosi gotovi. Svi sastojci, od kruha do umaka, pripremaju se svježe i poslužuju na drvenim daskama. Uz montaditose najčešće se jede čips, prženi krumpirići ili pohani sir uz kriglu pive. Njihove se cijene većinom kreću od 50 centi do dva eura u barovima do šest eura u skupljim restoranima.

Iako su mnogim Španjolcima poput španjolske verzije fast fooda, ti su mali zalogaji određena tradicija.

“Odlazak na pivo i montaditose za mene je postao gotovo svakodnevica. Kada nisam raspoložena za kuhanje samo odem do najbliže pivnice i najedem se za nekoliko eura. Jeftini su, ukusni i zabavan način za druženje”, kaže Bea, Španjolka prema čijoj sam ih preporuci i probala i koja mi je dala zadatak - do kraja razmjene probati svih sto!