Izgorjeli, pa se vratili po još...

Da mi je netko u životu rekao da ću imati prigodu preletjeti pola svijeta i nogom kročiti Down under, kako popularno zovu Australiju, vjerojatno bih se samo slatko nasmijala. No život mi je već mnogo puta pokazao svoju nepredvidljivost pa je tako bilo i ovog puta. Naime, sestra mog dečka s obitelji se preselila u Perth, glavni grad Zapadne Australije, i tako smo se našli na 29 sati dugom letu (što uključuje dva presjedanja i osam sati čekanja) i mjesec dana dugom putovanju na Južnu polutku. Iako nimalo usput Perthu, prvih pet dana svojeg putovanja odlučili smo provesti u Sydneyu, najvećem i najstarijem gradu Australije.

AUTOHTONI BURGERI

U Australiji se treba naviknuti na nekoliko stvari koje su nama neobične. Prije svega, automobilski se promet obavlja prema pravilu lijeve strane. Također, zbog golemih se križanja mnogo vremena izgubi u čekanju na semaforima. Tu je i konstantno graktanje i glasanje neobičnih papiga (primjerice kakadua), koje Europljani inače drže kao kućne ljubimce.

Ono na što se nije bilo teško naviknuti ljubazni su ljudi. Čim te ugledaju da s kartom lutaš po gradu, sami se zaustave i ponude pomoć. Jako su brbljavi i dragi, teško je shvatiti da ti ne žele nešto uvaliti ili prodati nego su jednostavno takvi.

Ali nismo nikako navikli na visoke cijene kojih smo postali svjesni već nakon prvog ručka u središtu Sydneya. Dvije kave i dva hamburgera platili smo više od sto kuna, no to nam nikako nije pokvarilo doživljaj. Bili su to autohtoni burgeri od klokanova mesa, i to je, na moje veliko iznenađenje, jako ukusno! Da, teško si je zamisliti da jedeš slatkog klokana, kakvog si dan prije vidio u zoološkom, ali tako je kako je, zaista su ukusni.

Nisam mogla vjerovati, ali Australci su toliko ležerni da im je sasvim normalno doći na jednu od brojnih zelenih površina u središtu grada, među poslovnim neboderima, skinuti se u donje rublje i sunčati na travi ili brčkati u fontanama. Priliku za kupanje u hladnom Tihom oceanu najprije smo dobili na plaži Manly, jednoj od najpoznatijih plaža u Sydneyu. Jake morske struje i valovi stvarno nisu za šalu. No nema straha jer tu je tim spasilaca koji stoje u vodi i tjeraju ljude u plitko i između zastavica.

O morskim psima nisam mnogo razmišljala. Uvijek sam gledala da poneki surfer bude daleko ispred mene i nadala se najboljem. Imali smo sreću što smo došli na finale Svjetskog prvenstva u surfingu i skateboardingu pa smo promatrali profesionalce kako izvode svoje vratolomije. Zabava, glasna glazba, mnogo mladih ljudi, surferi i surferice, crossfit-treninzi nasred plaže... Da, došli smo u raj.

AKTIVNI, LIJEPI I - IZGORJELI

Tu sam se uvjerila da priče o zgodnim Australcima nisu samo priče. I cure i dečki aktivni su i drže do svojeg zdravlja. Nakon plaže, iznajmili smo tandem-bicikl i kao pravi turisti po najvećem suncu išli obilaziti okolicu Manlyja, a najzanimljiviji je St. Patrick’s College gdje je sniman film “Veliki Gatsby”. Iako smo se mazali kremom za sunčanje, ne moram vam reći da smo izgorjeli kao nikada u životu. Htjela sam si iskočiti iz kože, a spavati je bilo gotovo nemoguće. Izgledali smo, najblaže rečeno, kao da nas je netko fino išamarao. Takvu jačinu sunca kod nas ne možete ni zamisliti. Zadnji dan prije leta za Perth, posjetili smo plaže Bondi i Bronte gdje nam je jedan stariji gospodin prišao i rekao: “Oprostite, izgorjeli ste!”, na što smo se mi počeli smijati i rekli da je to od prijašnjeg dana. On je nastavio u čudu: “Aha, došli ste po još malo?”

Da, nije zdravo, ali tako je to kad si turist. A da sam zaista u Australiji, postala sam svjesna vjerojatno tek na letu za Perth. To je najizoliraniji glavni grad neke državne jedinice na svijetu. Postao je popularan tek unazad deset godina.

Uživali smo tamo kupajući se ovog puta u toplom Indijskom oceanu, na plažama s ogradama i mrežama protiv svih mogućih stvorenja koje vrebaju. Cottesloe beach glavna je plaža u Perthu gdje smo prvi put vidjeli kućice za spasioce, baš poput onih u kojima Mitch Buchannon, iz serije “Baywatch”, drži stražu. Tu smo doživjeli i jedan od najljepših zalazaka sunca u životu koji i Australci itekako znaju cijeniti. Oko 20 sati skupila se masa ljudi s ležaljkama ili dekicama koji su, pijuckajući čašu vina, promatrali nebo u sto prekrasnih nijansi i sunce kako zalazi....